Kolumna

Ljepše je biti prvi od publike nego prvi od politike!

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL
Ljepše je biti prvi od publike nego prvi od politike!
17.05.2024.
u 15:36
Pogledaj originalni članak

Jedna od glavnih tema u medijima, ne samo u Hrvatskoj, je veliki uspjeh Baby Lasagne, odnosno Marka Purišića, s pjesmom "Rim Tim Tagi Dim" na Pjesmi Eurovizije 2024. Cijeli svijet pleše uz ritam Markova megahita. Obično festivali lakih nota dodjeljuju dvije prve nagrade: nagradu publike i nagradu stručnog žirija. Da je tako na Eurosongu, Marku bi pripala prva nagrada publike, a švicarskom izvođaču Nemu s pjesmom "The Code" prvo mjesto žirija (teško je reći koliko je stručan u više država). No, na Pjesmi Eurovizije bodovi publike i žirija se zbrajaju pa nebinarni Nemo biran od žirija nije imao problema oko toga da on bude pobjednik ovogodišnjeg Eurosonga. Marku je onda pripalo "samo" drugo mjesto. Nemu se na pozornici razbio trofej, kipić, stakleni mikrofon, Božja pravda pokazala je da ga nije zaslužio. Prvi put pobjednik Pjesme Eurovizije je netko tko je tek peti po glasovima publike.

Jedni su došli do zaključka da je o trijumfu Švicarca u Malmöu odlučio LGBT lobi. No, vrag je u detaljima. Drugi su zaključili da je stvar u malo višoj politici, kojoj je bilo najbitnije da ne pobijedi Izrael. Jer tko zna što bi u tom slučaju napravili prosvjednici protiv Izraela u Malmeu. Francuzima i Britancima, primjerice, pobjeda nikako ne bi odgovarala jer nitko ne želi ljutite prosvjednike u svom dvorištu. Neutralna i uređena Švicarska najbolja zna kako s mogućim neredima dogodine. U EBU-u (Europskoj radiodifuzijskoj uniji) su odahnuli, pobijedila je Švica. Stigla su i reagiranja iz Rusije, koja nema pravo nastupa na Pjesmi Eurovizije. Kažu da ovaj blještavi europski festival nota pokazuje sumrak zapadne Europe. Pri tom zaboravljaju tko, kako i zašto stvara mrak istočnije od zapadne i središnje Europe. No, nadamo se da će do Pjesme Eurovizije 2025. doći do mirovnog sporazuma između Izraela i suprotne strane te da neće biti razloga za velike prosvjede po Europi o toj temi.

No, nama se čini da je, osim politike, svjetonazorskih pitanja i, naravno, kvalitete pjesme, o pobjedniku odlučivala i ekonomija. Turizam ponajviše. Hrvatska pjesma "Rim Tim Tagi Dim" u izvedbi Baby Lasagne od "stručnog žirija" Grčke, Španjolske i Portugala nije dobila ni boda iako su relevantni mediji i u tim zemljama objavljivali da je hrvatska pjesma po kvaliteti favorit. No, opet kažemo da se vrag uvijek krije u detaljima. Najveći konkurent Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu u turističkom pogledu upravo je Hrvatska. Srbijanski žiri Hrvatskoj je dao 12 bodova, dok Slovenci, također susjedi, nisu bili toliko darežljivi. U Srbiji se ljute zbog toga što Hrvati nisu bili darežljiviji prema Srbiji. Računali su ovako: ako je Prija u Hrvatskoj mogla napuniti toliko Arena, trebala je Srbiji dati 12 poena! Postavlja se pitanje kako bi glasovao žiri BiH da se kojim slučajem država dvaju entiteta i triju etniciteta natjecala u Malmöu. Nije se mogla natjecati ni slučajno jer Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT) jedva održava "hladni pogon". Pa nikome na javnom televizijskom servisu u BiH ne pada na pamet sudjelovanje na skupom projektu kakav je Eurosong. No, veseli to da EBU moli političare u BiH da iznađu rješenje za financiranje BHRT-a. Bilo bi dobro da BiH ponovno sudjeluje na Pjesmi Eurovizije, ne samo zbog brendiranja države u Europi. Baby Lasagna je svojim velikim hitom "Rim Tim Tagi Dim" dao veliki doprinos brendiranju Hrvatske, ali i lazanjama, talijanskom kulinarskom specijalitetu. Ugostitelji, ne samo u Hrvatskoj, tvrde da se lazanje sve više naručuju u restoranima. Pjesma Baby Lasagne u samom je vrhu svjetskih hit-ljestvica. Računa se da uspjeh Marka Purišića na Eurosongu u promidžbi Hrvatske vrijedi oko sto milijuna eura, više nego što RH ulaže u promidžbu.

Cijeli svijet pjeva "Rim Tim Tagi Dim". Dovoljno je samo da se čuju prvi taktovi megahita Marka Purišića. Kao u slučaju Miše Kovača kod Hrvata! Pa se sjetismo jedne fore na tu temu. Mišo pjeva:

- Svi pjevaju, ja ne čujem…

Za razliku od Miše, mnogi pjevaju, a nitko ih ne čuje! Jedni misle da na Eurosongu ne bi trebao postojati žiri, neka publika odlučuje. No, drugi misle da žiri treba biti korektiv. No, umjesto da korigira, ispravlja, žiri zna i pokvariti stvar. Nema ni logičkog ni matematičkog smisla da pobjednik Eurosonga bude netko tko je tek peti po bodovima publike. U svakom slučaju, najbolji sudac je vrijeme. Često hit ne postane evergreen. Vjerujemo da će pjesma "Rim Tim Tagi Dim" biti vječno zelena. Adriano Celentano, slavni talijanski pjevač i skladatelj, rekao je: "Publika nikada ne plješće izvođaču, već sebi jer zna i može pjevati pjesmu koju pjeva izvođač!" A cijeli svijet pjeva megahit "Rim Tim Tagi Dim". I pleše. Svjetski, a naše!

EBU ne želi politiku "u svoju butigu", ali ne lezi, vraže, politika ide tamo gdje joj je najdraže! U Malmöu je iza kulisa bilo nekakvih incidenata. Neki su izvođači čak prijetili otkazivanjem nastupa, a predstavniku Nizozemske zbog nekorektnog ponašanja zabranjen je nastup u finalnoj večeri. Ponešto u vezi s tim i koječim drugim podsjeti nas na logiku Muje kad bi Fata pjevala. Fata je voljela glasno pjevati kad bi čistila po stanu, a Mujo bi za to vrijeme stajao na balkonu. Kad su ga pitali zašto on stoji na balkonu kad Fata pjeva, Mujo je objasnio:

- Mogu komšije pomisliti da je tučem pa bi me netko mogao prijaviti za obiteljsko nasilje!

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.