Prošlih dana boravio sam u plehanskom (derventskom) kraju. Taj kraj dobro poznajem. U Derventi sam služio vojsku 1982./1983.
Iz tog kraja je moj gimnazijski profesor matematike u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom fra Filip Zubak. Zatim, iz tog kraja su moji profesori s Franjevačke teologije u Sarajevu fra Ivan Bubalo, fra Marko Karamatić, vlč. Vjeko Božo Jarak i fra Božo Luji. Kolege iz Gimnazije i s fakulteta fra Jozo Gogić, fra Ante Tomas, fra Mladen Jozić i fra Vislav Krijan su iz tog posavskog lijepog kraja. U taj kraj sam dolazio prije mlade mise moliti opijela u župi Foča, raditi reportaže te predvodio svetu misu u G. Močilima - Sijekovcima.
Taj kraj sam posjetio za vrijeme humanitarne akcije "Hercegovina Posavini". Iz tog kraja sam susretao fratre i svećenike više puta. Plehanski kraj je bio nekada pun života i bogatstva. Zemlja je rađala što naš narod kaže "sama od sebe".
Derventski dekanat ima petnaest župa. Najstarija župa je župa sv. Marka evanđeliste u Plehanu. Osnovana je 1719. U Plehanu je i samostan sv. Marka. Najmlađa župa je župa sv. Ante Padovanskog u G. Močilima-Sijekovcu. Utemeljena je 1981.
Ostale župe tog dekanata su: župa sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu (1921.), župa sv. Ilije Proroka u Bosanskom Brodu (1864.), župa Rođenja B. D. Marije u Brusnici (1910.), župa sv. Ante Padovanskog u Bukovici (1939.), župa Krista Kralja u Ceru (1933.), župa Sv. Juraja mučenika u Derventi (1864.), župa Prečasnog Srca Marijina u Foči (1839.), župa Sv. Mihovila arkanđela u Kolibama (1967.), župa Uznesenja Blažene Djevice Marija u Koraćama (1802.), župa sv. Petra i Pavla u Kulini (1967.), župa Presvetog Srca Isusova u Novom Selu (1911.), župa sv. Ante Padovanskog u V. Prnjavoru-Sočanici (1967.) i župa sv. Franje Asiškog u Žeravcu (1862.).
Ove župe su 1991. imale točno 48.481 vjernika. Godina 1992. je jedna od najtežih godina tog kraja. Protjerani su svi. Mnogi su poginuli, ranjeni... Zacijelo, život je najvažniji, ali ne mogu ne razmišljati i o stradanju obiteljskih kuća, samostana sv. Marka, župnih i područnih crkava, gospodarstva, infrastrukture...
U tih 15 župa bilo je 2012. godine samo 1072 vjernika-povratnika. Dakle, protjerano je i nije omogućen povratak za više od 47.000 vjernika. Gledajući razrušene kuće i imanja pomislih kako je srušeno više od 10.000 obiteljskih kuća. Uništene su milijardske vrijednosti.
Za obnavljanje kuća su dobili mrvice kad se gleda koliko i što je sve razoreno.
Sada kad se prolazi tim krajem, a i ostalim krajevima koji su stradali, vidi se koliko su bitni ljudi. Ljudi su najvažniji. Tko misli imati zemlju ili prostore bez ljudi grdno se vara. U prošlosti kad su vladari osvajali neke krajeve i zemlje govorili su kako su im bitni ljudi, a ne pust kraj.