Medicina bez odgovora na 600 međugorskih čudesnih ozdravljenja

Istinu je najlakše izvrnuti, to je svima poznato. Da se radi o nesvakidašnjem događaju to svjedoče mnogi koji su bili ili pak putem medija vidjeli "čudo" u Međugorju. Ručnu je malo teže potegnuti u punoj brzini. Da ovi koji do sada su napravili grešku (ili možda nisu svjesni) da i dalje čine iste, još krupnije. Vjerovati u nešto bolje je nego nevjerovati u ništa. Također ako se nešto prezentiralo, a uz to ne kosi se sa moralom crkve nije grijeh (a ne bi smio ni biti), to svi znamo. Međutim na pomolu je skandal, ako se desi," da" da se prizna, zato što je to trebalo davno okovječit, a još veći ako se nikako ne učini. Teško je priznati svoju grešku ili nedaj Bože počiniti još veću. Crkva stoji na raskršću, između razuma i ponosa. Jedno i drugo finito su velike vrline, u kompletu se dopunju, dok ukidanjem da ne kažem smaknuća drugog gubi se smisao. Dobro bi bilo u korist svih dobronamjernih ljudi što prije bez daljnjeg zatezanja priznati a uz to i duhovno obogatiti, sve one koji su zaboravili da je duhovna vrijednost daleko veća od one materijalne. P.S. Svako odugovlačenje je gubitak za sve dobronamjerne ljude, a najveći gubitak je za one koj žele da posjete Međugorje čekajući zeleni signal nekih koji iz nežele ili neće da to učine. Svakako šteta je višestruka.