Korupcija( lat.corruptus - potplaćen) ili podmitljivost u pravom smislu je za sada kazneno djelo ma gdje god se to dogodilo. Prema drugim definicijama, korupcija ili mito definira se kao "moralna pokvarenost". Srž korupcije u stvari se sastoji u tome da pojedinci ili skupine nekažnjeno krše pravila koja zapravo vrijede za sve članove društva. Korupcija je osnovni uzrok propasti civilizacije i države. Metodologija takve propasti države leži u tome da kada većina građana neke države shvati da ipak živi u zajednici u kojoj netko može raditi što želi i da ne mora odgovarati za bilo kakav prekršaj, a drugi ipak moraju poštovati pravila, tada nestaje ljubav prema takvoj zajednici ili državi te spremnost za žrtvovanje za domovinu. Ta zajednica polako, ali sigurno propada. Od pamtivjeka čovjek je uvijek težio prema otkrivanju krivca za nedjelo, a katkada u želji da riješi probleme zna svaliti krivnje na nekoga nedužnog samo da se zna da je problem riješen, ali to što je navodno krivac nedužan, to uopće nije važno. To je praksa koja je povijesno bila česta pojava u južnim državama SAD-a gdje su dežurni krivci, odnosno kriminalci bili općenito crnci. Prvi čovjek koji je potvrđen da je primio mito meni je nepoznat, a još manje znam o prvoj osobi koja je dala mito. Nekada je bilo izuzetno teško i za život opasno biti okrivljena osoba (krivac), jer je tada vladalo mišljenje da je okrivljeni uvijek kriv sve dok se ne dokaže da ipak nije kriv za ono za što ga se tereti. U vrijeme inkvizicije npr., ljudi, pretežno žene su bile okrivljene da su vještice. Zbog toga su s kamenom obješenim na tijelo bačene u vodu. Ako potoni, onda je to, nažalost, dokaz da nije vještica, ali za nju je svejedno jer je mrtva. Ako zbog bilo koje okolnosti ostaje plutati na vodi, to je tada apsolutno dokaz da je vještica.
U tom slučaju ona će biti zapaljena na lomači. U tom mračnom srednjem vijeku, ideja demokracije nije bila poznata kao što je danas, ali je itekako bilo poznato mito, samo su ga zvali drugim imenima. Često kažu da je mito društveno zlo i da ga treba iskorijeniti. Meni se čini da je prvi dio ove konstatacije, tj. tvrdnje stvarno istinit, tj. da je mito itekako društveno zlo, ali ma koliko mi željeli iskorijeniti ovo društveno zlo, to bi bilo isto kao da hoćemo iskorijeniti prostituciju koja cvate kao korov.
Ključno pitanje kod davanja i primanja mita je tko je kriv ili tko je veći krivac u toj raboti? Davatelj ili primatelj. Isto pitanja bi mogao postaviti kad je prostitucija u pitanju. Tko je kriv, muškarac koji traži žene ili žena koja se prodaje muškarcu? U nekim su zemljama riješili problem prostitucije time što su je jednostavno legalizirali. Žene koje traže mušterije su redovito registrirane i plaćaju porez za svoje poslove. Na osnovi toga, može se postaviti pitanje kako ćemo onda s mitom. Hoćemo li legalizirati davanja i primanja mita te odrediti postotak koji će ići državi u obliku poreza?
Ovo pitanje nije uopće smiješno jer, gledajući unazad, ne tako daleko, vide se radikalne promjene u društvenom pogledu na mnoge stvari koje su do nedavno bile tabu-tema. Sada je u nekim zemljama dopuštena eutanazija, ali do malo prije je takva zamisao bila ravna teškom kriminalnom ubojstvu za koje se ide u zatvor duže vrijeme.
Danas se na to tako ne gleda. Neke europske zemlje su bile prisiljene održavati Pride parade ili povorke ponosa da dokažu da su demokratske zemlje, ali do malo prije su medicinski kvalificirane homoseksualne tendencije kao bolesno stanje - umno naravno! Vrijeme se mijenja. U dosta zemalja Europe, a sada u svim državama SAD-a, istospolni brakovi su službeno dopušteni. S ovim demokratskim trendom, čini mi se, da će doći na red i to da će biti dopušteno da se žene ili se udaju za svog omiljenog kućnog ljubimca, odnosno životinju.