Kada su izbori u Hrvatskoj, njihova glasačka dijaspora postaje BiH. I obrnuto. Uloge će se zamijeniti na bh. lokalnim izborima već za nepuna tri mjeseca. Mnoge stranke iz BiH tražit će glasove u Hrvatskoj. U toj državi ima najviše njihovih građana. Svaki dopisni glas iz RH mogao bi biti presudan za izbor (grado)načelnika i sastav općinskih vijeća u više od 140 općina i gradova BiH. Hrvatima, Srbima i Bošnjacima to je osobito bitno u višenacionalnim sredinama. Malobrojni Hrvati u takvim općinama i gradovima bez “pisama iz iseljeništva” nemaju šanse.
Za vlast u općinskim sredinama natjecat će se čak 135 stranaka i više od 400 neovisnih kandidata. Krajnji rok za registraciju istječe za šest dana (1. rujna) i to je glavna predizborna aktivnost koja je bitna ne samo za stranke već i narode, posebice u pojedinim sredinama gdje je njihovo potencijalno biračko tijelo raseljeno po svijetu. Jednako bitno kao mobilizacija birača jest i sastavljanje zajedničkih lista. Pojedinačni nastupi znače raspršivanje glasova, odnosno manje hrvatskih vijećnika i načelnika. Primjerice, u Mostaru su bošnjačke stranke već formirale bošnjački blok i tako će udružene pokušati dobiti bošnjačkog gradonačelnika u “hrvatskom stolnom gradu”.
O registraciji i odzivu birača u inozemstvu umnogome ovise i izborne šanse hrvatskih i bošnjačkih stranaka u općinama i gradovima u Republici Srpskoj. Za Hrvate je važan odziv birača u inozemstvu s prostora Federacije, odakle su tijekom rata i poraća protjerani, prognani ili su se postupno iseljavali. U jednonacionalnim sredinama glasom mogu utjecati na izbor onih koji će im svojom kvalitetom stvarati uvjete za povratak.
Pokušava ih se animirati na razne načine, a najveću ulogu u tom procesu imaju mediji, osobito društvene mreže. Poziva ih se i preko zavičajnih klubova, poput “Prstena”, kao i fizičkog lobiranja u zemljama u kojima ima puno bh. građana, ponajviše u Hrvatskoj, Austriji ili Njemačkoj.
Primjerice, o odzivu birača iz inozemstva izravno će ovisiti zastupljenost Hrvata u lokalnim parlamentima u Tuzli, Živinicama, Brčkom, ali i Fojnici, Bugojnu, Travniku... Uglavnom, riječ je o gradovima i općinama u Bosni, uključujući one u RS-u, gdje su Hrvati nekada bili itekako brojni. Takav je slučaj s Derventom, Modričom, Šamcem, Brodom...
Iako se govori o milijun i 670 tisuća građana BiH u inozemstvu, analiza dosadašnjih lokalnih izbora pokazuje da je broj onih koji su koristili biračko pravo izrazito mali, stoga će se svi morati itekako potruditi žele li animirati barem mali dio biračkog tijela.
Na lokalnim izborima 2004. godine za glasanje poštom registrirala su se svega 27.462 birača koja žive u cijelom svijetu, a 2008. godine 33.678. Podaci za lokalne izbore 2012. govore da je za glasanje poštom, a to uglavnom znači izvan BiH, bilo registrirano 37.359 birača. Uvjerljivo najveći broj birača koji su se prijavili za glasanje poštom evidentiran je za prošle lokalne izbore 2016. godine. Tada je pravo glasa moglo iskoristiti njih više od 65.111, što pokazuje da su se stranke malo više potrudile oko mobilizacije biračkog tijela u inozemstvu. No treba naglasiti da nikada, pa ni na prošlim lokalnim izborima, nisu glasali svi koji su se registrirali. Trećina nije glasala.
Bit će također zanimljivo vidjeti i koliko će biti zanimanje Mostaraca u dijaspori za prvo glasanje za lokalni parlament u rodnom gradu nakon 12 godina. Za njih je i rok za registraciju drukčiji, kasniji i istječe 6. listopada jer su izbori za Grad Mostar, prema spornoj odluci Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP), raspisani za 20. prosinca.
Ono na što SIP BiH upozorava jesu brojni nedostaci i pogreške koje su se pojavile u dosadašnjim prijavama birača. One najčešće su dostavljanje preslike nevažećeg dokumenta (putovnica, osobna iskaznica, vozačka dozvola), dostavljanje skeniranih ili kopiranih nekompletnih osobnih dokumenata. Zato je SIP na svojoj web-stranici objavio detaljne upute biračima izvan BiH.
Nažalost, i ovi će izbori ponajmanje biti lokalni. Vodit će se nacionalni ratovi. Umjesto bitke za bolju općinsku vlast, bit će to još jedna borba za nacionalnu prevlast u državi. Svaki narod osvojenim mandatima želi barem zadržati kontrolu nad svojim teritorijem. Učvrstiti postojeće stanje i, ako je moguće, preuzeti još koji grad ili općinu.
U tim nacionalnim nadmetanjima najmalobrojniji su gubitnici. Hrvati iz BiH mogu sačuvati opstojnost samo ako njihova brojna dijaspora bude u zajedništvu sa svojim narodom. To znači danas se registrirati, a 15. studenoga glasati. Ako to ne učine, nakon izbora više neće imati pravo kritizirati (ne)sposobne političare u domovini. Neglasanjem i oni su izabrali i “svoje” i “tuđe”. Zato se pisma iz dijaspore čekaju s čežnjom. Kao nekada.•