Može li Gavranovo "jato" doletjeti do iseljenih Hrvata i tamo sviti Matičina gnijezda

Najstarija kulturna institucija u Hrvata – Matica hrvatska navršila je 10. veljače 180 godina od utemeljenja. Tijekom desetljeća suočavala se s brojnim burama i olujama koje je nisu otpuhale s nacionalne pozornice. Dapače. Matica je u svim tim teškim vremenima ostala na "prvoj crti" obrane hrvatskih kulturnih, a zapravo nacionalnih interesa. Ona je ponajprije nacionalno društvo koje se skrbi o konstituciji i integraciji kulture svih domovinskih i iseljenih Hrvata. Tijekom povijesti često je dizala glas i protiv političkih nepravdi. Kao što je u petak pozvala svjetske čelnike da iskoriste svoj autoritet u pomoći Hrvatima u BiH u borbi za Ustavom zajamčenu konstitutivnost. Uz kulturne, pokretala je i brojne gospodarske projekte, kao što je, primjerice, (1971.) prikupljanje novca i podizanje zajma za izgradnju tunela kroz Učku i autocestu Zagreb – Split.

Sva dosadašnja Matičina vodstva ostavila su snažan pečat u svojim mandatima. Ipak, od nove uprave na čelu s Mirom Gavranom očekuju se posebni iskoraci. Staroj dobroj "dami" uljuljkanoj u slavnu prošlost treba dati novu energiju i moderniji izgled. Za početak, potrebna je temeljita inventura. Nemoguće je ne primijetiti da dio prostorija u palači središnjice nije reprezentant takvoj slavnoj povijesti, kako je velik broj knjiga uskladišten umjesto da je u rukama čitatelja ili bar na sajmovima te kako novo digitalno doba traži novi način djelovanja. Još mnogo toga traži provjetravanje, preslagivanje i ponešto drukčije uređenje. Privlačenje mlade publike, modernizacija, veća aktivnost i vidljivost te jače povezivanje s gospodarstvenicima imperativ je njezina budućeg djelovanja.

Iz prvih poteza Gavranova "jata" vidljivo je uvažavanje svega onoga što su mu ostavile bivše vrijedne uprave, ali i želja za modernizacijom udruge u svakom smislu te riječi. Dakako, u mnogim segmentima nužno je zadržati tradicionalnost. Matica je, uostalom, utemeljena ponajprije radi knjige. Od osnutka do danas otisnula je više od tri tisuće naslova. Imidž s lijepo uređenim knjigama gradi još od prve koju je izdala 1844. – Gundulićeva "Osmana". I taj pristup treba još snažnije promovirati kroz Matičine novine i časopise Vijenac, Hrvatska revija i Kolo. Međutim, ne treba zatvoriti oči pred činjenicom da su posljednjih godina društvene mreže iz ruku poprilično istrgnule knjige i druga tiskana izdanja. Vratiti im stari ugled i značaj, pa i kroz e-izdanja, svakako je jedan od zadataka matičara. Jednako tako, novom vremenu treba prilagoditi i druga brojna kulturna te znanstvena događanja, kao što su književne promocije, izložbe, znanstveni simpoziji, okrugli stolovi, rasprave, stručna i znanstvena predavanja, koncerti klasične glazbe, koje priređuju. Uvođenje podcasta na prvoj tribini vidljiv je način kako će uz novo vodstvo u vremenu pojačane relativizacije, globalizacije i obezvrjeđenja tradicijskih vrijednosti znati ostajati prepoznatljiva i dosljedna sebi i u moderniziranom obliku.

Čuvanje jezika svakako je nešto što je Maticu obilježilo tijekom povijesti. Gavran je poput svojih prethodnika koji su 1967. potaknuli donošenje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika najavio izradu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku. Te 1972. matičari su zbog jezika zatvarani, progonjeni i zabranjivani, a i Gavran riskira da čak i ove, 2022., zbog toga bude neshvaćen.

I nešto osobno: već 32 godine član sam Matice hrvatske. Ponosan sam na prijeratnu iskaznicu broj 1090 iz 1990. godine. Žao mi je što nas, umjesto 4000, nema stotinjak tisuća i što Matica ima svega 123 ogranka. Činjenica da ih je od toga 100 u RH i 14 u BiH govori o lošoj strategiji širenja na cijeli svijet. Ogranci postoje u samo osam država.

U vremenu kada je grof Drašković utemeljio Maticu ilirsku (tako se tada zvala) većina Hrvata uglavnom je živjela zajedno. Danas su razasuti u desecima država po cijelom svijetu. Procjenjuje se kako u iseljenoj Hrvatskoj živi jednak broj Hrvata kao u domovini. Stoga Matica mora krenuti za svojim "pčelama radilicama". Jedno pčelinje društvo može imati samo jednu maticu. Ako se dogodi da se njih više izleže, prirodnim rojenjem doći će do podjele društva. Zato, umjesto brojnih organizacija, nevladinih udruga i državnih ureda, Matica hrvatska mora preuzeti skrb o iseljenicima i za njih imati viziju. Oni danas, raspršeni po cijelom svijetu, tek na zavičajnim večerima čuvaju vezu s domovinom. Često bez ikakva kulturnog i drugog sadržaja. Koji bi trebao biti u funkciji očuvanja i promicanja nacionalnog i kulturnog identiteta.

A 180. rođendan Matica će najbolje proslaviti otvaranjem prvih podružnica u Americi, Australiji, Kanadi… Svečanost će biti veća uspije li programom zainteresirati za učlanjenje one od prve do pete generacije iseljenih Hrvata. Matica hrvatska treba biti Matica Hrvata. Svih! Ma gdje bili.