U nekoliko kolumni pisao sam kako bi bilo dobro da dijaspora dobije svoje ministarstvo unutar hrvatske Vlade, a evo, po svemu sudeći, imat će premijera. Iako imenovanje Tihomira Oreškovića za mandatara nije proizišlo iz prijedloga dijaspore, niti će on kao takav samo njih predstavljati, ipak će, vjerojatno, više od prethodnika biti senzibiliziran prema iseljeništvu. Koliko je to važno najzornije ilustrira podatak kako izvan Hrvatske živi još jedna Hrvatska. Procjenjuje se tri, a neki kažu i četiri milijuna onih koji imaju hrvatske korijene. Njihov je potencijal vrlo malo iskorišten. U ratu je dijaspora pokazala svu svoju važnost. U miru RH ne zna što bi sa svojim iseljeništvom.
Mnogi poznati Hrvati iz dijaspore dali su obol hrvatskoj politici. Među njima i oni iz prekooceanskih država. U Kanadi ih živi oko 250 tisuća. Prije rata njihov predstavnik, tada poprilično nepoznati Gojko Šušak bio je u prvoj demokratski izabranoj hrvatskoj Vladi ministar iseljeništva. Ostat će ipak upamćen kao ratni ministar obrane, pod čijim je civilnim zapovjedništvom oslobađana okupirana Hrvatska.
Punih 25 godina poslije, nepoznati kanadski Hrvat Tihomir Orešković imenovan je za mandatara hrvatske Vlade. Unatoč tome što javnost o njemu malo zna, mnogima ulijeva povjerenje kao čovjek koji može zemlju iščupati iz krize. On je stručnjak i neće se svrstati ni u jednu ideološku skupinu. Od novog mandatara Tihomira Oreškovića se poput Gojka Šuška u ratu očekuje "oluja", ali ona mirnodopska, gospodarska. Ako mu za tu operaciju bude potreban vojskovođa, imat će ga, i to baš u Hrvatu iz Kanade. Među tri zastupnika iz dijaspore u Saboru je i "Kanađanin" general Željko Glasnović. Koji je zajedno s Gotovinom zapovijedao u Oluji.
Hrvati Kanade dali su uistinu nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske i njenoj demokratskoj izgradnji. Čak je stvoren mit o "Norvalskoj skupini". Tu su se u pokrajini Ontario s Tuđmanom sastajali Gojko Šušak, Ante Beljo, fra Ljubo Krasić, Anton Kikaš... Neki analitičari tvrde kako je "Norvalska skupina" osmislila strategiju uspostave neovisne Hrvatske. Jedan od njezinih temelja bila je sinergija domovinske i iseljene Hrvatske i svehrvatska pomirba. Upravo u tom Norvalu demonstrirano je zajedništvo i kroz, recimo, susrete tadašnjeg generala Franje Tuđmana i književnika, utjecajnog emigranta, ustaškog časnika Vinka Nikolića.
Dolazak stručnjaka za kemiju Tihomira Oreškovića na čelo Vlade prilika je za povratak kanadskog recepta za hrvatske bolesti. Koji je uoči rata učinkovito izliječio hrvatske podjele. Ako nova vlada uspije stvoriti pozitivno ozračje, iseljenici će se vraćati. Svojim znanjem i kapitalom mogu pokrenuti Hrvatsku. Željeli su to i do sada. Međutim, nitko nije znao kako spojiti dvije Hrvatske. Nije bilo mosta. Nedostajalo je i kemije. Provjereno, Orešković bar za to ima formulu.
U domovinskom ratu, iseljena Hrvatska je pomagala jer je imala potrebu pomoci Hrvatima u domovini, a u mirnodopskim vremenima, oni posteni Hrvati nisu zeljeli sudjelovati u pljacki Domovinske Hrvatske, kao ljudske nemoralne vertikale poput Mudrinica ili Buljubasica.