Uhićenja Hrvata u Orašju jasan su odgovor službenog Sarajeva na samu najavu da Hrvatska mijenja svoju dosadašnju politiku “skrštenih ruku” prema BiH i statusu tamošnjih Hrvata. Koja traži značajne korekcije i vraćanje u Daytonu zamišljene ravnopravnosti Hrvatima. Premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih poslova Davor Stier nisu se još bili ni raspakirali poslije službenog posjeta BiH, a Bakir Izetbegović već im je poslao poruku da ne priznaje njihove argumente o “tobožnjoj” ugroženosti Hrvata u BiH. Poručio je da su opsežnije ustavne promjene nemoguće te da vlasti u Zagrebu nemaju pravu analizu i informaciju, nego da “naslijepo” prate nerealne zahtjeve BiH Hrvata. Nediplomatski rečeno, Izetbegović je odalamio šamar Plenkoviću, a drugo jutro je uhapšeno 10 Hrvata, uključujući i generala (Matuzović) HVO-a, baš uoči Svih svetih. Hrvatska je vlada osjetila taj šamar i nakon uhićenja održala u Banskim dvorima dva krizna sastanka užeg kabineta, a ministar Stier odgovorio je Izetbegoviću da RH neće tolerirati nikakvo BiH “selektivno pravosuđe”. To znači da je RH “primijetila” da su uhićeni samo Hrvati, premda su vojne postrojbe HVO-a u Orašju bile popunjene s 25 do iznad 50% Bošnjacima. Izbor Orašja kao, kada su ratni zločini u pitanju, najbenignijeg dijela ratne BiH, prijeteća je najava onoga što bi tek moglo uslijediti – još veće akcije uhićivanja Hrvata. Zagreb mora odmah pokrenuti bilateralno rješavanje već 20 godina zamrznutog problema. Riječ je o optužnicama protiv časnika HV-a i HVO-a. Te (namjerno nepodignute) optužnice, a ne zna se ima li ih sto ili tisuću, služe za političke ucjene, a brojni hrvatski časnici u opasnosti su da im se, prijeđu li BiH granicu, dogodi isto što i generalu Matuzoviću. Hrvati sumnjaju da su na tim optužnicama i najpoznatiji hrvatski generali, pa i jedan aktualni ministar nove vlade. Nakon Orašja, jasno je da Vlada RH mora odgovoriti snažno, pa i na slično bolan način koji će u BiH razumjeti, u protivnom može očekivati novi šamar. •
Kolumna