Proslavljen je Praznik rada, jedni jednodnevno, drugi dvodnevno. Oni koji su mogli pridodati petak srijedi i četvrtku imali su zaredom pet neradnih dana. Zahvaljujući praznovanju rada. No, neki u ponekim službama morali su raditi i za Praznik rada. Zanimljivo je to da se Prazniku rada vesele i oni koji ne rade po onoj: "Kad je bal, nek' je maskenbal!" Zašto bi se samo radnici veselili, jeli grah i roštiljali? Prvi svibnja radosno su očekivali i oni koji kažu: "Tko voli raditi, radilo mu se o glavi!" Tako je to s radom i neradom. Rad je za jedne strašno jednostavan, a za druge jednostavno strašan. A ima i onih koji bi bili najsretniji kad bi radili u virtualnoj stvarnosti, a uživali u stvarnoj. Nekima željnima posla o glavi rade roboti kojima, umjesto prirodne, upravlja umjetna inteligencija.
Za kršćane zapadnog svijeta 1. svibnja pada blagdan svetog Josipa Radnika, a posebno se slavi u župama kojima je zaručnik Blažene Djevice Marije i hranjenik malog Isusa nebeski zaštitnik. Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike prosvjede radnika 1. svibnja 1886. godine u Chicagu. Radnici i sindikati su u SAD-u tražili osmosatno radno vrijeme i štrajkali. U jednom sukobu s policijom ubijena su četiri štrajkača pa su radnici odgovorili prosvjedima. Dana 1. svibnja 1886. godine organiziran je opći štrajk, a u samom Chicagu oko 40.000 radnika je prosvjedovalo. Dva dana potom policija je pucala, a 4. svibnja na nekom manjem okupljanju netko je bacio bombu koja je usmrtila nekoliko policajaca. Policija je u općem metežu i bijegu pucala na prosvjednike i ubila četiri, a desetke i ranila. Pet optuženih organizatora štrajka i prosvjeda osuđeno je nasmrt, a dvojica na doživotnu robiju. Druga internacionala je 1889. godine odlučila da se 1. svibnja obilježava kao Međunarodni dan opće solidarnosti radnika, a poslije je nadnevak 1. svibnja proglašen Međunarodnim praznikom rada.
Slavi se u oko 80 država na svijetu, ali ne u svima baš 1. svibnja. U nekim zemljama slavi se prvog ponedjeljka u svibnju, a u SAD-u tek u rujnu, valjda zbog toga što Amerikancima nije baš ugodno Praznik rada slaviti 1. svibnja zbog nemilih događaja u Chicagu tog dana 1886. godine. Bilo kako bilo, s radom je i dalje bilo grbavo. Po Marxu, rad je stvorio čovjeka, a po mnogim filozofima, sociolozima i psiholozima, nerad je stvorio civilizaciju i kulturu. Kad je jedan čovjek radom mogao hraniti više ljudi, neki nisu morali raditi pa su mogli više – razmišljati. Što je rezultiralo civilizacijskim, kulturnim i svakim drugim napretkom. Naravno da je narav čovjeka povremeno vukla natrag, čega smo svjedoci i danas. Mnogi su ljudi kroz povijest bili robovi i kmetovi, a mnogi su bili na prinudnom radu. Ljudi ni danas nisu svjesni činjenice da su u neku ruku – robovi.
Dagfinn Nia, norveški publicist, davno je kazao: "Postoje mnogi ljudi koji se ubijaju radeći da bi dobro živjeli!" Postoje potpuno drukčiji od takvih, a duhovito ih je opisao Jan Herben, češki književnik i novinar: "Ljudi se rado zapošljavaju da ne bi morali raditi!" Dopunio ga je Georg Christoph Lichtenberg, njemački pisac i fizičar: "Najmanje rade ljudi koji nikad nemaju vremena!" No, svašta se toga pozitivnog i negativnog može reći na račun odnosa čovjeka i rada. No, uvijek valja imati na umu Voltaireovu misao: "Rad nas oslobađa triju velikih zala: dosade, poroka i oskudice!" Posebno o ljepoti rada mogu reći oni kojima je rad zabranjivan. Primjerice, Stanislavu Šimiću i Tinu Ujeviću bilo je zabranjivano pisati, odnosno objavljivanje i naplaćivanje tekstova, pa je ovaj potonji, kad mu je vraćena sloboda pisanja i objavljivanja, napisao i objavio: "Vrijednost rada čovjek najbolje osjeća onda kada je lišen slobode da radi!"
Rad nije šala, ali šale ne zaobilaze ni rad ni radnike. Netko je nazvao jednog djelatnika i upitao ga:
- Što radiš?
- Ništa, na poslu sam – odgovorio je radnik.
Kad je rad u BiH u pitanju, stanje je više nego delikatno. U BiH postoji velika vojska nezaposlenih bh. državljana, a ujedno nedostaje mnogo radnika. Pa su poslodavci primorani zapošljavati strance. I ne samo njih već i – umirovljenike koji zbog niskih mirovina i visokih cijena ne mogu preživljavati pa su primorani prihvatiti ponuđene poslove. Neki od njih ušli su u deseto desetljeće života, a najstariji od njih ima čak 95 godina. Zavidi mu i legendarni glumac i filmski redatelj Clint Eastwood, koji je rođen 1930. godine i priprema novi filmski projekt. No, ne zbog novca, već umjetničkog poriva. Zbog niskih plaća i visokih cijena jedan je zaposlenik u BiH kazao već poznatu:
- Danas čovjek ne može imati ljubavnicu ako mu žena ne radi!
U Europi jedni traže četverodnevni, a drugi šestodnevni radni tjedan. Neke države žele odlazak u mirovinu sa 67 godina, a Francuzi neće ni čuti da rade nakon 63. godine života. Na siromašnom Balkanu manje se radi nego na bogatom Zapadu. Nakon prvosvibanjske proslave valjalo bi na Balkanu zasukati rukave! Rasprave o tome sliče razgovoru (ne)ugodnom između Balkanca, Amera i Francuza. Amer reče:
- Mi Amerikanci ujutro počnemo graditi brod, a već popodne ide na plovidbu!
Francuz uzvrati:
- Mi Francuzi ujutro počnemo graditi neboder, a već se popodne stanari useljavaju!
Balkanac na sve to reče:
- Kod nas na Balkanu u osam sati polože kamen temeljac za novu pivovaru, a već u podne svi budu pijani k'o majka!