Svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja slavimo na sedmu vazmenu nedjelju, koja je uglavnom u mjesecu svibnju. Međutim, mi katolici u BiH obilježavamo taj dan na zadnju nedjelju u rujnu po odluci BK BiH iz 2003. Ove godine bit će 24. rujna. Poruku za ovu godinu, tj. za 51. svjetski dan sredstava društvenoga priopćavanja, objavio je papa Franjo 24. siječnja 2017., na blagdan zaštitnika novinara svetog Franje Saleškog, pod naslovom: „Ne boj se jer ja sam s tobom”. Zahvaljujući tehničkom razvoju veliki broj ljudi može primati i slati vijesti u istom trenutku. Vijesti nisu neutralne. Papa Franjo kaže one su dobre i loše, istinite ili lažne. Kad šaljemo ili primamo vijesti naš um je u akciji. Odlučujemo sami koje ćemo vijesti slati ili primati. Papa piše: “Želim sve potaknuti na konstruktivnu komunikaciju koja – u odbacivanju predrasuda prema drugome – favorizira kulturu susreta, zahvaljujući kojoj možemo na stvarnost naučiti gledati sa svjesnim povjerenjem.” Htio bi da sadržaj koji priopćujemo bude obilježen logikom dobrih vijesti! Pogled na stvarnost ovisi o našoj percepciji promatranja. Za kršćane “naočale” kroz koje gledaju svijet i zbivanja po njemu trebaju biti “Dobra vijest” tj. Evanđelje. Evanđelje je vijest o Isusu. Zacijelo, patnja i nakon Isusova dolaska postoji, ali na nju se gleda drugačije. I On je iskusio patnju. Patnja je “sastavni dio njegove ljubavi prema Ocu i prema Čovječanstvu.” Isus je često govorio u prispodobama, tj. u slikama iz svagdašnjeg života. Slika više govori od pojma. Posebno je koristio prispodobe kad je govorio o Kraljevstvu Božjem. Papa kaže: “Kraljevstvo je Božje već među nama, kao sjeme skriveno površnom pogledu, čiji se rast zbiva u tišini. Onaj kojemu Duh Sveti rasvjetljuje oči, može ga vidjeti kako klija i ne dopustiti da mu trajno prisutan kukolj ukrade radost Kraljevstva.” Isus je pozvao svoje učenike “da budu svjedoci i navjestitelji novoga otkupljenoga čovječanstva.” Sveti otac nas poziva da imamo povjerenja “u sjeme Kraljevstva Božjega i u logiku Uskrsa” te vidimo i osvijetlimo “dobru vijest prisutnu u stvarnosti svake životne priče i na licu svake osobe.” Kršćani bi trebali biti ljudi nade, koja je “najponiznija vrlina, jer ostaje skrivena u naborima života, ali je poput kvasca koji ukvasa čitavo tijesto.” Želi da se hranimo čitanjem Radosne vijesti, Evanđelja. Ono je otisnuto na licima mnogih svetaca, muškaraca i žena. Kršćani bi trebali biti “ikone Božje ljubavi”. Ikone Božje ljubavi “su poput svjetala u tami ovoga svijeta, koja osvjetljuju put i otvaraju nove putove povjerenja i nade.”
Unatoč svemu