Da je na vlasti ljevica i da je iz rezultata popisa stanovništva o ukupnom broju katolika nestalo 163 tisuće katolika jer su ubrojeni u “ostale kršćane”, odnosno zgurani u fusnotu, mnogi bi zaključili da se željelo ciljano smanjiti stvarni udio katolika s 83% na 79%.
No na vlasti je HDZ pa logika nalaže da im nije u cilju okretati protiv sebe veliki dio birača koji se još uvijek dominantno deklariraju katolicima neovisno o tome jesu li praktični vjernici ili se zbog identitetskih razloga ne žele odreći pripadnosti katoličanstvu.
Premda se iz fusnote iz prezentacije DZS-a o rezultatima popisa stanovništva da jednostavnom računicom doći do stvarnog udjela katolika od 83,1%, nije se smjelo dogoditi da se točan broj katolika traži u fusnoti jer su se izjasnili kao pripadnici Katoličke crkve, a na pitanju o vjeri propustili navesti da su katolici ili su tu rubriku ostavili praznom ili u njoj, narodski rečeno, napisali da su kršćani. Zbrka s brojem katolika do koje je nepotrebno došlo još je jedan pokazatelj što se dogodi kada politika ne sluša struku.
Zakonom o popisu stanovništva trebalo je propisati i obvezu formiranja savjeta za popis stanovništva kakav imaju uređene zemlje EU, a u kojem bi bili stručnjaci koji bi sudjelovali u izradi popisnog upitnika baš zato da se ne dogodi ovo što se dogodilo. Istina, iz DZS-a su ranije isticali da su vezano za sadržaj pitanja u popisnom upitniku proveli konzultacije s 49 institucija i državnih tijela, no sada se pokazalo da takve široke konzultacije ne znače ništa. Usto, od naših istaknutih demografa čuli smo da nijedan nije sudjelovao u izradi upitnika.
Ne može iza krucijalnih stvari, a popis stanovništva to jest, stajati samo jedna institucija i moraju se znati imena ljudi koji izrađuju popisni upitnik baš zato da bi se znalo tko snosi odgovornost za moguće pogreške. Zbrkom oko broja katolika nisu dovedeni u pitanje rezultati popisa stanovništva, ali ta pogreška od 4% u udjelu katolika mogla se izbjeći. Nije problem na razini države izračunati precizan udio katolika, ali je na razini gradova jer nema za svaki grad i općinu fusnote koliko je među “ostalim kršćanima” pripadnika Katoličke crkve.
Da su vladajući slušali struku, formirali bi savjet za popis stanovništva, sastavljen od stručnjaka ili barem precizirali tko su točno autori popisnog upitnika pa se ne bi dogodio ovakav propust. No velika hrvatska boljka je inače da se nikad ne zna tko točno imenom i prezimenom stoji iza propisa ili odluka nadležnih ministarstava ili drugih institucija nego se autori uvijek skrivaju iza imena institucija.
Kada se dogode pogreške ili ispostavi da su donesene loše odluke, stalno slušamo ista opravdanja “struka je tako odlučila”. Koja je to struka, ne zna se. Ne može ni biti više odgovornosti dok se za odluke i propise u javnim institucijama ne odgovara imenom i prezimenom. Također, promašeno je sada i povezivati korumpirano društvo s udjelom od 83% katolika i misliti da su “pravi vjernici” samo praktični vjernici, kojih je oko četvrtine, a ostali su valjda pozeri koji se tako deklariraju. Ne možemo prosuđivati po tome je li netko praktični ili individualni vjernik ili ateist njegov moral jer čovjeka čovjekom ne čine njegova (ne)vjerska uvjerenja. •