Sutra je četvrta korizmena nedjelja u liturgijskoj godini A. Naziva se pučki i Sridoposna. Čitat ćemo na euharistijskom slavlju evanđeoski odlomak iz Ivanova evanđelja. To je jedan od najljepših evanđeoskih odlomaka iz četvrtog Evanđelja. Govori o Isusovu ozdravljenju slijepca od rođenja. Njegove učenike zanima – kao što zanima danas i nas – tko je sagriješio da se rodio slijep? Oni su izravno upitali je li sagriješio on, slijepac, ili njegovi roditelji. Očito ih je Isusov odgovor zbunio. Zbunjuje i nas danas: “Niti sagriješi on ni njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja”. Susjedi i ostali, kad su vidjeli kako je slijepac od rođenja progledao, počeli su iznositi svoja tumačenja. Nisu vjerovali da je to isti bivši slijepi prosjak i sada ovaj koji s njima razgovara. On sam posvjedoči kako je on onaj slijepi prosjak kojeg je Isus ozdravio. Sada je ozdravljeni postao smetnja. Morali su se sada odrediti. Zacijelo, brzo su se u njegov život uključili čuvari subote. Počela je rasprava o tome tko je Isus koji je ozdravio slijepca svetim neradnim danom, tj. subotom. Čuvari subote misle da nije Bog jer radi subotom, što nije dopušteno. Njih ne zanima bivši slijepac! On je postrani. Čak smatraju kako nije ni bio slijep. Traže da posvjedoče roditelji kako nije bio slijep. Roditelji su potvrdili kako je to njihov sin koji se takav rodio. Međutim, nisu imali hrabrosti svjedočiti kako ga je ozdravio Isus. Odgovornost prebacuju na samog sina. Ozdravljeni je hrabar. Brani Isusa i smatra ga posebnom osobom jer “štuje Boga i vrši Njegovu volju”, te dolazi od Boga, jer može slijepcu od rođenja dati vid. Isusovi protivnici su se rasrdili na ozdravljenog i izbacili ga. On susreće ponovno Isusa i s njima razgovara. Kad je razumio kako je Isus Sin Čovječji, bacio se ničice preda Nj. Isus kaže kako je došao “da progledaju koji ne vide”, a koji vide da oslijepe. Farizeji su se naljutili jer su razumjeli kako to govori o njima.
Koji je naš odnos prema ozdravljenom?•