Danas si mlad, a sutra si star. To je nezaustavljiv i neumoljiv ciklus života kroz koji prolazi svako živo biće. Način na koji doživljavamo starost kod svakoga je drugačiji, kao što je i DNK. Svatko nosi svoje zasebno obilježje koje se ne može zamijeniti drugim. Nekome starost dolazi bez ikakvih poteškoća, dok je kod drugih sam pojam da se stari popraćen velikim strahom od sutra.
Kad čovjeka prati starost, stari cjelokupno biće, a ne samo ono što je odmah uočljivo - fizičke strane bića. Starost, osim fizičke strane, zahvati i umni i duševni dio živog bića, a tempo kojim starimo razlikuje se od čovjeka do čovjeka.
Uzrok starenja je prirodna, spontana i progresivna promjena životnog ciklusa. Taj proces je proces programiran u genima - slabljenje i otkazivanje sustava održavanja homeostaze. Proces starenja počinje od začeća i traje do smrti.
Znanstveno se ne može odrediti stvarna granica između biološke i kalendarske faze starenja. Prema arbitrarnom određivanju u UN-u, starošću se smatra 65. godina.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, starost se dijeli u tri skupine:
ranija starost – (65 - 74)
srednja starost – (75 - 84)
duboka starost – (85 i više)
Najvažnije o starenju:
Različiti ljudi različito stare, tako da se biološka i kalendarska starost ne poklapaju. Drugim riječima, sposobnost 70-godišnjaka može biti toliko očuvana da se uopće ne razlikuje od 45-godišnjaka. Prvi znaci biološkog starenja pojave se općenito kod osjetila vida. Smanjenje oštrine vida, a nakon toga smanjenje osjetila sluha. Gubitak sluha izrazitiji je kod muškaraca nego kod žena. Gubitak mišićne snage i mase zbog nakupljanja enzima lipofuscina, koji uzrokuje povećanje vezivnog tkiva na račun mišićne mase.
Mineralni sastav kostiju gubi se starenjem. Gube se kalcij i sposobnost brzog oporavka.
Daljnji vidljivi znaci starenja:
- smanjenje osnovne tjelesne mase
- smanjene kretanja
Suštinska promjena starenja nastaje u oblasti psihe. Ona se može izražavati kao pogoršanje depresije ili osjećaj samoće, čak i u gužvi, te panika i strah od budućnosti. Neki čak zbog starenja postaju škrti ili bez osjećaja. Postoje čimbenici koji utječu na starenje. Tu ubrajamo biološke čimbenike. Njih se ne može izbjeći. Drugi su vanjski čimbenici. Samo kod ljudi evolucijski je promijenjen proces starenja zahvaljujući visokoj medicinskoj skrbi, kvalitetnim uvjetima života i modernoj tehnologiji, tako da je život produljen nekoliko puta u odnosu na ljude prvih civilizacija. Znanost koja se bavi spoznajama normalnog procesa starenja, tjelesnim i psihičkim svojstvima starih ljudi te socijalnim i ekonomskim problemima zove se gerontologija. Naziv je prvi put upotrijebljen 1903. u Parizu. Za razliku od gerontologije, gerijatrija je medicinska znanost koja se bavi proučavanjem bolesnih stanja u osoba starije dobi, njihovim sprječavanjem i liječenjem. U posljednjih stotinu godina prosječna duljina života značajno se produljila, kao što je ranije spomenuto, u tri dobne skupine: mlađa, srednja i stara, čije su granice varijabilne. Starenje se može pojaviti kao normalna fiziološka pojava, a može nastati i na osnovi neke postojeće bolesti.
Zato razlikujemo:
a) bolesno patološko starenje
b) aktivno zdravo starenje
a) Razna oboljenja mogu dovesti do bržeg starenja, a na prvom mjestu kod nas je bolest iz cirkulacijskog sustava, slijede novotvorine, na trećem su bolesti oka, a onda bolesti probavnog sustava.
Cilj liječenja je zapravo sprječavanje bolesti i ovisnosti starih osoba o tuđoj njezi i pomoći. To uključuje biopsihosocijalni pristup starijoj osobi u svrhe sprječavanja bolesti.
b) Aktivno zdravo starenje uključuje prilagodbu novim okolnostima i spoznajama te stalno učenje i otkrivanje prednosti starenja i starosti.
Starost je vrijeme kada život dobiva nove duhovne dimenzije i prednosti kojih nije bilo u mladosti.
U posljednjih 20 ili više godina istraživanje je usmjereno na pojam "uspješno starenje". Ono se, zapravo, očituje u sposobnosti očuvanja ili daljnjeg razvoja potencijala i aktivnosti u starijoj dobi. Naglasak se stavlja na činjenicu da starost nije rezervirana za bolest i nemoć. Drugim riječima, vitalnost kod starije osobe moguća je pa doprinosi boljitku svoje zajednice. Fizička aktivnost preduvjet je za ozdravljenje. Aktivno zdravo starenje ovisi ne samo o fizičkom nego i o psihosocijalnom, koje nije ništa manje važno. Nadalje, aktivno zdravo starenje uključuje zdrav stil života, brigu o sebi tj. dostupnost pravodobne zdravstvene zaštite te ljubavi za druge i život. Dobar način suočavanja sa stresom je ekonomska neovisnost, jaka obiteljska veza te podrška iz okoline. Zanimljiv je podatak da suprotno mišljenje većine zdravstvenih problema karakterističnih za stariju životnu dob počinje u ranijim životnim razdobljima. Unatoč očekivanjima, međusobne razlike u starenju među pojedincima povezane su sa zdravstvenim statusom, ekonomskom stabilnošću te obrazovanjem, a ne kronološkom dobi. Za uspješno i zdravo starenje ključno je da su vanjski čimbenici manje neutralni ili pozitivni, ali nikako negativni. Ukratko, osoba koja je uspješno doživjela svoju starost je ona koja je donijela odluke da ostane fizički i umno, emocionalno i socijalno aktivna. Unatoč svim promjenama koje donosi starija životna dob, ipak je to vrijeme u kojem osoba na najbolji način može dokazati svoju stečenu životnu mudrost, iskoristiti svoje vrijeme u učvršćivanju i održavanju obiteljskih, prijateljskih veza te svojom aktivnošću dokazati kako starenje nije kraj, već životno razdoblje u kojemu su izazovi itekako postojani i mogući. Životnih izazova ima napretek, zato u starijoj dobi čovjek uvijek gleda na sebe u vremenu koje je dosad potrošio i da vidi sadržaj tog vremena, a u isto vrijeme da prosudi kakav je život imao. Ima li mjesta za popravak? Bi li donio iste zaključke u životu u određenim situacijama? To je doba kada čovjek mora biti iskren sam sa sobom.
Pogled unatrag
Pogled unatrag na svoj život privilegij je čovjeku u starosnoj dobi. To je nalik na jednog planinara koji je nakon mukotrpnog napora konačno stigao na vrh planine pa ima sada mogućnost neometano i objektivno promatrati put kojima je stigao do vrha planine. Tada može sam vidjeti je li to bio lakši put ili je postojao još opasniji. Može vidjeti jasno u daljini područje na koje nikada ne može kročiti nogom. To su trenuci koji su prošli, a vratiti se nikada neće jer je to nemoguće. Pogledom unatrag čovjek može "životnom vagom" ocijeniti koliko je i gdje je pogriješio, gdje je bio u zabludi i sve svoje pogreške vagati naspram dobra koje je učinio. Po tome će znati kakvu je starost doživio. Sretnu ili bolnu. Često citiram: povijest je naš najbolji učitelj. To je iskustvo stečeno tuđom pogreškom i manje je bolno, čak i bezbolno u odnosu na svoje pogreške. Često mislim na naše sadašnje iznimno materijalističko društvo, gdje je novac postao važniji nego bilo što, a onda sam postavio sebi pitanje što bih uradio ako sada dobijem milijun dolara u džepu. Iskreno, ne bih znao što jer mi ne treba. Tada sam postavio drugo pitanje: što rade ti ljudi koji imaju milijune ili milijarde dolara? Nemam odgovor pa bih morao jednog dana pitati nekog milijardera što će s novcem i kako se osjeća. Jednom sam bio cimer s teško oboljelom osobom. Nažalost, kod njega je medicina bespomoćna, a dok sam razgovarao s njim, rekao je: "Da mi je sadašnju pamet, nikada ne bih napravio kuću, nego iznajmljivao stan". Čovjek je bio oženjen, ali sada je udovac jer je žena prije njega umrla, a on sada pred odlaskom. Bez djece su, ali zato su se za života mučili da sagrade komfornu kuću na kat s lijepo opremljenim sobama.
Sada se i on sam pita zbog čega se mučio.
Mudriji i stariji ljudi su rekli: ne ostavljaj za sutra ono što možeš ili trebaš uraditi danas jer sutra nikada ne dođe, a danas, kada prođe, nikad se ne vraća.
Preporuke starima:
Čovjek je društvena životinja. To je stara izreka. Druga kaže da čovjek nije vuk samotnjak. Mudrijaši vele - živimo za svoju djecu.
Jesmo li mi uživali zavidno djetinjstvo? Onda smo i mi dužni pružiti isto svojoj djeci. Naša država BiH rođena je krvlju. I dalje nije uspostavljen mir koji osigurana dobru i urednu egzistenciju za većinu mladih. Zato oni koji mogu odlaze u tuđinu zaraditi za život. Da smo mi imali takvo djetinjstvo, ne bismo bili iz Bosne i Hercegovine. Bili bismo Nijemci, Šveđani, Austrijanci... Mi stariji u ovoj državi, kao i državni vrh, svi moramo jednom pogledati unatrag i promatrati put kojim smo došli i razmisliti o tome gdje smo pogriješili i kako možemo ispraviti svoje pogreške. Pogreške postoje. Da ne postoje, ne bi naši mladi, gotovo svi visoko školovani, srednjoškolci, čak i oni bez zanata, odlučili ići u nepoznat svijet tražiti egzistenciju. Svi koji su otišli za nas su izgubljeni dio stanovništva. Dio svojih problema naslijedili smo od svojih staraca, zato smo sada dužni riješiti ih, ma kako to bolno bilo, da ne ostavljamo svojoj djeci da to urade. Ne smijemo za sutra ostaviti svoje sadašnje probleme da ih rješavaju naši unuci. Ako to uradimo, naša starosna dob bit će bolna trauma s kojom ćemo je napustiti kao oni prije nas.