U Memorijalnom centru Potočari danas će biti obilježena još jedna godišnjica genocida u Srebrenici. Preživjeli Srebreničani, ali i mnoštvo drugih, uključujući i brojne političare iz Bosne i Hercegovine i svijeta, poklonit će se žrtvama najvećeg ratnog zločina počinjenog na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. U Potočarima je dosad ukopana 6721 žrtva genocida, a danas će vječni mir na tom tužnom mjestu pronaći još 30 identificiranih žrtava, od kojih je najmlađa u trenutku ubojstva imala 15, a najstarija 65 godina.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Sud BiH i sudovi u Srbiji osudili su više od 50 osoba na više od 700 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici. Od 20 presuda Haaškog suda za zločine počinjene u Srebrenici, sedam uključuje i presude za zločin genocida. Sud BiH donio je 25 presuda za te zločine, od kojih je 13 okarakterizirao kao genocid. U Republici Srbiji doneseno je pet presuda koje se odnose na Srebrenicu, uključujući presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva te kršenje zakona i običaja ratovanja.
Sve to nije dovoljno da najveći dio srpske političke i akademske zajednice, pa i javnosti, u Republici Srpskoj i Srbiji prihvati kvalifikaciju o srebreničkom zločinu kao genocidu. Negiranje genocida široko je rasprostranjeno među Srbima iako je izravnog javnog osporavanja manje nakon što je to službeno, intervencijom visokog predstavnika u Kazneni zakon BiH, postalo kazneno djelo.
Nacionalne tragedije duboko se urežu u kolektivno pamćenje svih naroda pa nema dvojbe da Srebrenica zauzima i zauzimat će takvo mjesto u bošnjačkome. Reakcije na uporno negiranje genocida treba uglavnom promatrati u tom svjetlu, duboko uvažavajući emocije žrtava.
Međutim, osim pravnog i moralnog, pitanje odnosa prema genocidu u Srebrenici na određen je način i političko. Nije tajna da bošnjačka politika, ali i najšira javnost, smatraju da im uloga najveće ratne žrtve osigurava bolju poziciju u poslijedaytonskom uređenju Bosne i Hercegovine. Genocid u Srebrenici, kao najteži zločin nad Bošnjacima, stoga se često koristi i u argumentaciji tipa: "Mi, kao narod koji je proživio genocid, imamo pravo..."
Vidljivo je to i u obraćanju međunarodnoj zajednici, pa i ovih dana, kada se priziva smjena Milorada Dodika s dužnosti predsjednika RS-a. Kao jedan od razloga za njegovo uklanjanje snagom međunarodne moći u BiH navodi se i to što Dodik negira genocid. A da se Srebrenica već godinama uvlači u političke vode, pokazao je i prošlotjedni zagonetni istup predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Osvrćući se na Dodikovo pravno-političko prepucavanje s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom i američkom administracijom, Vučić je ustvrdio da će situacija u BiH biti "mnogo ozbiljnija i teža nakon 12. ili 13. srpnja".
Preiskusan je političar srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić da bi slučajno spomenuo upravo te datume. Očito je aludirao na prve dane nakon obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici izbjegavši vješto očekivane novinarske upite za objašnjenje svoje "procjene". Genocid u Srebrenici golem je teret srpskoj nacionalnoj politici na Balkanu i danas. Međutim, srpska politička pozicija u vremenu pred nama neće biti u iskušenju zbog toga povijesnog (zlo)djela, već zbog pretjeranog guranja "prsta u oko" onima od kojih je i za koje je sudbina BiH te cijelog Balkana neodvojivo vezana, a to je zapadni civilizacijski, ekonomski i geopolitički prostor. Valjda nakon 12. i 13. srpnja neće biti njihovih novih događanja naroda? Želim vjerovati kako je srbijanski predsjednik samo blefirao!