U Bosni i Hercegovini, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjela su 4,770.033 stanovnika, što je otpadalo na tri najbrojnija naroda, od kojih nitko nije imao većinu. Znači, Muslimana je bilo 43,3 posto, Srba 31,1 i Hrvata 17,3 posto.
Zanimljivo je da su Srbi činili većinsko stanovništvo na 39 posto teritorija BiH, dok su od trideset većih gradova u njih 25 Muslimani činili većinu (Srbi u četiri, a Hrvati u jednom). Iako bi u današnjoj BiH Hrvatima pojedinci, čak i u političkoj vrhušci Bošnjaka, dovodili u pitanje konstitutivnost, stavljajući ih u imaginarni koš s Bosancima, na popisu 1991. kao Hrvat Bosanac izjasnilo se svega 287 Hrvata ili 0,0066 posto, a kao Bosanac Hrvat samo 229 ili 0,0052 posto. Hrvati su u 20 općina činili većinsko stanovništvo. Nije bilo ni jedne općine u BiH u kojoj nije bilo Hrvata, makar se njihov broj kretao oko 1 posto. U njima je živjelo 2607 Hrvata.
Zanimljivo je i to da je od posljednjeg popisa 2013., čiji su rezultati objavljeni naknadno, 2016., BiH izgubila 845.874 stanovnika (3,531.159), a unatoč percepciji u javnosti, u odnosu na 1991. nije se najviše smanjio broj Bošnjaka, nego Srba (279.371) i Hrvata (217.072).
Nakon rata najmanje je smanjen broj Bošnjaka (133.360) i njihov udjel u stanovništvu popeo se s 43,3 na 50,11 posto. Ali, tko će danas ispravljati krive Drine.
Iako se broj Hrvata znatno smanjio i u postotku iznosi 15,42 posto, oni i dalje čine većinu u 22 općine, u kojima je došlo do porasta broja Hrvata. I ostala dva naroda homogenizirala su se na svojim teritorijima, tako da od nekadašnje “leopardove kože”, koja je simbolički predstavljala multinacionalnu i multikonfesionalnu BiH, nije ostala ni pjega.
Zorni primjer je multikonfesionalno Sarajevo, koje je prije rata nosilo epitet “europskog Jeruzalema”i bilo oličenje BiH, gdje se broj Bošnjaka u odnosu na 1991., kad ih je bilo 49,30 posto, 2013. popeo na čak 83,02 posto, a nauštrb drugih dvaju naroda. Jasno, rat je učinio svoje, ali ni u miru za neke nije nimalo bolje.•