Zacijelo, većini je poznata latinska izreka "Nomen est omen", što znači "Ime je znamen". Ta poznata izreka potječe od rimskog pisca Tita Makcija Plauta (254. - 184. pr. Kr.), koji je rekao u drami "Perzijanac" "Nomen atque omen" ("Ime je ujedno predznak". Želi se reći tom izrekom kako je određeno ime prikladno za osobu. Npr., ako netko nosi ime "Blago", pretpostavljamo da je blaga osoba. Dobro je truditi se pamtiti imena drugih osoba i što više ih koristiti u komunikaciji, a izbjegavati nadimke. Fra Anto Popović piše: "Na drevnom Bliskom istoku ime je označavalo egzistenciju, odnosno postojanje. Određena stvarnost postoji tek kad dobije ime. Poznavanje imena pretpostavka je za osobni odnos".
Mojsije želi znati koje je ime Bogu koji mu daje novu misiju. Zna kako će Izraelci od njega tražiti ime onoga tko ga je poslao k njima da ih okupi i izvede iz egipatskog ropstva. Bog kaže Mojsiju svoje ime: "Ja sam koji jesam". Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama". Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama'. To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena" (Izl 3,14-15). "YHWH" je riječ koja upućuje na djelovanje, zato je prevode "želim biti poznata kao Bog koji je prisutan i aktivan". Bog obećava Mojsiju kako će biti stalno prisutan među narodima.
Bog prvo šalje Mojsija starješinama Izraelaca u Egiptu. Mojsije im treba prenijeti tko ga šalje i zašto. Bog želi Izraelce izvesti iz bijede u zemlju Kanaan, koja je vrlo plodna. Bog hrabri Mojsija sigurnošću kako će ga izraelski starješine poslušati. Nakon što obavi razgovor s Izraelcima, Mojsije ima zadatak razgovarati s faraonom. I faraonu treba reći tko ga šalje i s kojom namjenom. Poslao ga je Jahve da faraon pusti Izraelce kako bi slobodno prinijeli žrtvu Jahvi u pustinji: "Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu" (Izl 3,18). Bog priprema Mojsija na faraonovo odbijanje da pusti Izraelce iz Egipta.