Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege! Uime HAZU-a u BiH i osobno ime sve vas okupljene na ovom znanstveno-stručnom skupu s radošću pozdravljam. Od srca čestitam organizatorima i suorganizatorima, a na poseban način predsjedniku Organizacijskog odbora akademiku Čoviću, na još jednom uspješno organiziranom zborovanju, tako potrebnom okupljanju različitosti, dobrih želja, korisnih i prijeko potrebnih misli i prosudbi. Ovakvi su skupovi jednostavno nužni jer svakodnevna zaglušna buka poziva na destrukciju, na stvaranje društvenog nereda, ugroženo je dostojanstvo logosa. Poplava je ružnih riječi, optužbi i prijetnji, truju se međunacionalni odnosi, a vibracije putem medija i grupa za pritisak prijete stabilnosti i sigurnosti zemlje, ali i mentalnom zdravlju ljudi. U toj svekolikoj kaotičnosti neumska zborovanja, kako ona prijašnja tako i ovo današnje, glas su znanosti, domoljublja, razuma, kulture, glas mira, poziv na suradnju, na povezivanje, međusobno uvažavanje i razumijevanje. Ali i podsjećanje da je rat davno završen, da se napusti ratnohuškačka retorika. Iz ljubavi prema ovoj zemlji, i u želji da što prije postane članica Europske unije, znanstvenici iz BiH, RH i drugih zemalja šesti put na već tradicionalnom saborovanju traže optima fide modus vivendi za stabilniju, sigurniju, pravedniju BiH – višenacionalnu zajednicu, u pravima i dužnostima posve ravnopravnih konstitutivnih naroda. Ova znanstvena zborišta i stanovito su vrelo iz kojega se može crpiti snaga i nadahnuće za konačno nadilaženje postojeće nesređenosti, lošeg političkog i ukupnog stanja koje obilježavaju trajna kriza, konflikti, prijetnje, huškanje, svađe, očito zaostajanje u svim područjima.
Iako su Hrvati od Europe, odnosno od pojedinih europskih dužnosnika, osobito onih koji su samovoljno minirali i prekrajali slovo i duh Daytona te povijest i stvarnost BiH, doživjeli velike nepravde, toliko puta “poniženi i uvrijeđeni”, kako glasi naslov poznatog romana, Hrvati su bez rezerve za Europu, a Europa je u njima već stoljećima. Hrvatima u BiH događa se ono što se nije dogodilo nigdje u modernoj povijesti niti će se više dogoditi na bilo kojem mjestu. Naime, kandidat koji dobije na izborima 97 posto glasova nije legalan ni legitiman predstavnik hrvatskoga naroda, nego onaj koji je dobio dva do tri posto glasova. Takav se “demokratski” izbor ponavlja već četiri izborna ciklusa, dakle šesnaest godina predstavlja hrvatski narod iako ga Hrvati nisu birali. Što reći, nego ponoviti Ciceronove riječi u govoru protiv Katiline: “O tempora, o mores.” O, čudnih li vremena, čudnih li običaja, o pokvarenog li svijeta. Nakon svega, čija misao odgovara ovom događaju; Maksima Gorkog: “Čovjek - to zvuči gordo” ili američkog književnika O’Neila “Čovjek – to zvuči nisko i gnjusno”? Hrvati su više od pet stoljeća preživljavali najsuroviju okupaciju, totalitarizme i obespravljenost, ali nisu izgubili svoju posebnost i europski identitet. Vrijednosti Europe su sloboda, pravda, istina, tolerancija, pravo na različitost, ravnopravnost i identitetska obilježja. Ove su vrijednosti pojedini visoki predstavnici, nažalost, potpuno kompromitirali oduzimanjem prava Hrvatima. Europa se odlikuje otvorenošću. Primala je goste sa svih strana. Danas mnogi zloupotrebljavaju gostoprimljivost. Dana 10. ožujka ove godine HAZU u BiH organizirao je znanstveno-stručni skup o temi “Odgoj i obrazovanje, kultura i znanost – most među ljudima i narodima”. Znanost i umjetnost su uistinu veza među ljudima i narodima uz puno uvažavanje raznolikosti i tradicija. Znanost nema domovinu, ali znanstvenik je ima – misao je Luisa Pasteura. Znanstvenik se, naime, rađa u određenoj kulturi i volens-nolens crpi poticaje iz svoje tradicije. Akademije u BiH s nacionalnim obilježjem u potpunosti su otvorene. Bez zazora međusobno surađuju na temelju potpisanih sporazuma. Nužno je istaknuti, u BiH uspješno funkcionira sve ono što se međusobno priznaje, gdje se poštuju načela pariteta, jednakosti, ravnopravnosti, konsenzusa. Problemi nastaju kad se želi dominirati, drugom nametati svoju volju, kad se ne priznaju identitetska obilježja, kad se drukčijeg želi obespraviti, podrediti i svesti na sporednost. Tamo gdje vlada jednoumlje, gdje se ne dopušta protok ideja i različito mišljenje, nema ni demokracije, ni pluralnosti, ni napretka. Znanstvenici, umjetnici, intelektualci uopće, imaju tradiciju povezivanja, suradnje još od srednjeg vijeka. Europska su sveučilišta bila središta izobrazbe, kreativnosti, znanstvenog rada, širenja znanja, a latinski jezik - jezik komuniciranja, povezivanja. Karlo Veliki (vladao od 768. do 814.), nazvan ocem Europe, ima velike zasluge za razvoj i promicanje prosvjete. Za razvitak prosvjete, kulture i znanosti osobito su značajni sv. Benedikt (480. - 544.) iz Nursije i benediktinci. Sv. Benedikt je zaštitnik Europe, a stoljećima se čuje i naraštaje nadahnjuje stvaralačkom snagom njegovo načelo: ora et labora – moli i radi. Europljane je povezivala i zbližavala najčitanija i najviše prevođena temeljna knjiga europske civilizacije – Biblija, koju su svi narodi čuvali kao najdraže blago.
U vezi s tim Thomas E. Woods piše: “Samonametnuta povijesna amnezija današnjega Zapada ne može poništiti prošlost, odnosno središnju ulogu Crkve u izgradnji zapadne civilizacije.” Na kraju knjige autor citira misao francuske filozofkinje, koja nije bila katolkinja, Simone Weil: “Smatram kršćansku ideju, koja svoje korijene ima u grčkoj misli i koja je tijekom stoljeća njegovala našu cjelokupnu europsku civilizaciju, nečim što nitko ne može odbaciti, a da time ne postane degradiran.” Pri rušenju tradicije, zajedničkih korijena, običaja, moralnih pravila ponašanja koja se njeguju i prenose stoljećima, u današnje vrijeme iskazuje se želja za herostratskom slavom, slavom rušitelja, zbog častoljubivosti i ahumanih ideologija. Važno je pod svaku cijenu biti poznat kao što je i Herostrat mislio da će se proslaviti rušenjem prekrasnog Artemidina hrama u Efezu 356. godine prije Krista. Postalo je, čini se, moderno rušiti spomenike, crkve, običaje, vrijednosti i druge objekte tradicijske kulturne baštine, ukidati čak i blagdane s dvomilenijskom tradicijom. U govoru, djelima i postupcima tako je vidljiv skorojevićki mentalitet, herostratski i neronski sindrom – steći slavu, opću poznatost, premda i najtežim nedjelima i zločinima. Europa je bogatstvo i ljepota raznolikosti naroda, jezika, tradicija, kultura, povijesti, običaja, religija, ali korijen je zajednički – judaizam, kršćanstvo – Grčka i Rim, kao i drugi utjecaji.
Prelijepa zgrada europske kulture i civilizacije stvarana je na zajedničkim temeljima, na univerzalnim tradicionalnim vrijednostima. Europa je na tim duhovnim i moralnim zasadama postala kulturno, obrazovno, gospodarsko središte svijeta. Ostvarivan je pravi procvat znanosti i umjetnosti. Velebne katedrale, kao i drugi brojni spomenici materijalne i duhovne kulture, to zorno svjedoče. U svim razdobljima povijesti stvaralački genij Europljana podario je svijetu mnoga otkrića, remek-djela u umjetnosti, filozofiji, književnosti, kao i razvoj demokratskog života. Brojni muzeji, knjižnice, arhivi, galerije, instituti, prestižna sveučilišta, akademije potvrđuju stvaralačko-kreativni duh i napredak Europe na svim područjima znanosti, umjetnosti, sporta, glazbe, tehnike, tehnologije, gospodarstva.
Dakako, ne smije se zaboravljati na destruktivne sile, ratove u Europi, njezino razaranje, kao ni pohlepu za kolonijama i vladanje drugim narodima. Ako konstitutivni narodi BiH iskreno žele u europske integracije u kojima se ne gubi subjektivitet i identitet, onda je nužno prije svega hic et nunc, ovdje i sada, ostvariti elementarne europske demokratske standarde, kao i međusobno povezivanje i suradnju. I to ne samo verbalno nego djelom – res, non verba. Vrijeme je da se problemi rješavaju dogovaranjem, sporazumijevanjem i na uljudan i civiliziran način. Također, treba odustati od nedemokratske i neostvarive zamisli hegemonističkog i unitarističkog projekta. Vrijeme je za suživot u miru, toleranciji, slobodi, jednakopravnosti. Dosta je svađa, optužbi, podvala, prijevara, neistina. Ili kako planetarno poznat književnik, dramatičar Miro Gavran u poemi “Obrana Jeruzalema”, u četvrtom pjevanju piše:
“Dosta mi je laži
Za koju svi znaju da je laž
I na koju unatoč toj spoznaji pristaju.
Dosta mi je popravljača svijeta
Koji svaki put ovaj svijet
Nepovratno pokvare.
Dosta mi je onih
Koji žele nad drugima dominirati.
Dosta mi je onih koji se vole
Drugima podređivati.”