I jučer se birače pitalo što im je važno nakon lokalnih izbora. Ljudi će mahom reći da im je važno da se poboljša javni prijevoz, prometna infrastruktura, kanalizacija, vodovod, zapravo sve ono što je neophodno za doličan život. Iako ima i onih kojima je ideologija mantra pa samo kroz nju promatraju život oko sebe. Na žalost, ovi lokalni izbori u velikoj mjeri sveli su se sve samo ne na lokalne izbore. U kampanjama smo svjedočili najnižim strastima, uvredama, pljuvačini, napadima, a često su najmanje u fokusu bili programi koji bi ljudima na lokalnoj razini trebali omogućiti bolji život. Ovi su izbori pokazali kako nisko mogu pasti pojedini političari, pojedine stranke, sve u cilju obrane svojih pozicija ili u cilju osvajanja novih pozicija. Posebno kad se u sve ubaci ideologija, tada prorade najniže strasti, kad se biračima bace ideološke kosti, i kad se za njih uhvate, tada nema više zdravog razuma.
Što su pokazali ovi lokalni izbori? Činjenica je da su zagrebački i petrinjski potres te duga korona kriza zatekli mnoge političke opcije. Kao da mnogi političari nisu shvatili kako su se brzo promijenili interesi birača. I inače je sasvim očekivano da se s vremenom fokus birača mijenja, da dolaze nove generacije. Ali potresi i korona sve su jako ubrzali, a političari kao da su ostali zatečeni, kao da idu nekim paralelnim putem, mnogi i dalje prodaju jedne te iste priče, stare politike u novom, mladenačkom ruhu. Jedno od obilježja kampanje bilo je opet masovno asfaltiranje cesta i ulica, kao da nakon lokalnih izbora više neće biti asfalta, kao da se nakon izbora više ništa neće događati. Po tko zna koji put ispada smiješno kad lokalni političari u kampanji svaki dan hodaju po svježem asfaltu. Pa valjda se ulice asfaltiraju cijeli mandat, a ne samo u kampanji. Koliko god pisali o tome, koliko god je sve skupa smiješno, politika i dalje jaše na takvim scenama. Kao da ne znaju što bi drugo ponudili biračima. I kao da asfalt plaćaju iz vlastitoga džepa.
Najružnije i najtužnije od svega jest što su mnogi ove izbore sveli pod egidu “smrt ili život”, “biti ili ne biti”, kao da će Hrvatska nestati i propasti ako birači ne izaberu “mene” jer su oni drugi živa opasnost. Svelo se na to da se biračima utjeruje strah u kosti, da se širi panika kao da dolazi sudnji dan. To nema veze s lokalnim izborima. To nema veze uopće ni s jednim izborima, to ima samo veze s opsjednutim, ideološki ostrašćenim glavama kojima je mjesto negdje drugdje, a ne u politici i javnome životu. U demokraciji se političke opcije natječu programima, idejama. Može se nekome neka ideja sviđati ili ne sviđati, ali svaka je legitimna dok je u granicama Ustava i zakona. Svatko se sa svakom idejom ima pravo natjecati pa neka pobjedi tko je bolji, odnosno tko ostavi bolji dojam na birače.
No iz ovih se izbora može izvesti ključan poučak, da su u naletu nove političke snage koje sve jače pušu za vratom dosadašnjim političkim opcijama, ponajprije HDZ-u i SDP-u. Imali smo Most i Živi zid kao protestne opcije, koje su pretendirale postati treća politička opcija. Most je pao na slabašnu oporbu, a Živi zid je nestao. Imali smo i suca Kolakušića koji također nestao čim je osvojio unosnu EU fotelju. I sad imamo dvije opcije koje se nameću, ili su se već nametnule. Jedna je svakako Možemo! koja je osvojila Zagreb, a pretendira i na druga mjesta, a onda i na nacionalnu razinu. Sasvim logično jer je SDP u kontinuiranome padu pa mu se događa kao i njegovim srodnim strankama u Austriji i Njemačkoj. Ondje su socijaldemokrati potonuli zbog stalnih koalicija s desnim centrom, postali bezlični, i zamijenili su ih zeleni. To je očito i sudbina SDP-a. Bilo bi normalno da, primjerice, SDP u Zagrebu razmatra koaliciju s Možemo!. No dogodilo se da će SDP biti presretan da ga Možemo! uzme u koaliciju i da tako može reći da opet sudjeluje u vlasti u Zagrebu.
Ali ni HDZ nikako ne može biti miran. Osim što je u Zagrebu prošao katastrofalno, stranci su načete neke dugogodišnje utvrde u kojima je inače pobjeđivala premoćno u prvome krugu. Tu su se pojavila pojedinačna lica i opcije koje su slične nekadašnjim mostovcima. Pojavili su se ljudi koji su u svojim lokalnim mandatima pokazali da se politika može voditi na drukčiji način od dosadašnje i birači im to honoriraju na izborima. Tako da su ovi izbori opomena svima za nove izbore, da slijedi još žešća bitka. Samo da ne bude ovako primitivna kao upravo završena.