Istraživači su pronašli da je vinarija bila u Armeniji prije 6000 godina.
U knjizi Ponovljenog zakona navodi se kako Palestina, obećana zemlja, ima potoke, izvore, pšenicu, ječam, smokve, šipak, med, masline, ali i loze (Pnz 8,8). Patrijarh Jakov u završnom govoru svojim sinovima spominje lozu i vino. Kad govori o Judi, naglašava kako su mu oči od vina mutne (Post 49, 11-12). Vino se koristilo svakodnevno za piće, a posebno na svečanostima. Koristilo se i za lijek i prilikom žrtvovanja. Sirah ubraja sok grožđa, vino, u stvari koje su najpotrebnije ljudima za život: "Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenično, mlijeko i med, sok grožđa, ulje i odjelu: sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima" (Sir 39,26-27).
U Jotamovoj basni ističe se kao vino razveseljava srce čovjeka: "Tada stabla rekoše lozi: Dođi, budi nam kraljem! Odgovori im loza: Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drvećem?" (Suc 9,13).
Ali na samim prvim stranicama Svetog pisma govori se, sigurno ne bez razloga, o opasnosti od neumjerenog korištenja vina. Noa je prva osoba u Bibliji koja se odala prekomjernom piću: "Noa, zemljoradnik, zasadio je vinograd. Napio se vina i opio pa se otkrio nasred šatora" (Post 9,20-21). On nije mogao više vladati sobom. Pijanstvo dovodi do grijeha. Lota su opile dva puta njegove kćeri. Nije znao ni kad je legao ni kad je ustao (Post 19,30-38).
Prorok Izaija ističe - gdje se prekomjerno troši vino, zanemaruje se Gospodin: "Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, za djelo Gospodinovo ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih" (Iz 5,12). Odavale su se pijanstvu i neke žene. Sirah, nakon što je istaknuo vrline čestite žene, dodaje: "Žena pijana zaziva srdžbu jer sramota je njezina neizbrisiva" (Sir 26,8). Pavao piše kako se ljudi na poseban način opijaju noću "... koji se opijaju, noći se opijaju" (1 Sol 5,5). Sv. Petar poziva na trijeznost i bdjenje: "Budite trijezni i bdijete" (1 Pt 5,8).