Davno, još kao student medicine, čitao sam u novinama izvještaj o tome kako su kineski liječnici uspješno odstranili tumor jajnika iz jedne pacijentice. Tumor je bio težak oko 70 kilograma. Izvještaj je glasio točno ovako: Zahvaljujući predsjedniku Mao Ce-tungu, uspješno smo odstranili tumor iz pacijentice. Težina tumora je 70 kg. Tada nisam razumio kakve Mao Ce-tung ima veze s time što su medicinski stručnjaci uradili svoj posao uspješno. To mi je izgledalo smiješno i pomalo glupo da takve izjave daju u javnost obrazovani ljudi. Ipak, tada nisam ni slutio da će takva praksa nakon toliko godina stići i nama i da će društvo to prihvatiti pod okriljem demokracije. Nemojte misliti da ne volim demokraciju. Obožavam je! Da nije demokracije, ne bih mogao ni pisati ove retke niti razmišljati o ovim temama. Kao što se vidi iz naslova, tema ove kolumne je politika i medicina. Kada bismo ovo shvaćali bukvalno, mogli bismo se pitati kakve veze ima politika s npr. upalom pluća? Naravno da nema izravne veze, ali to dvoje i te kako neizravno mogu biti povezani. I bilo je takvih primjera. Sjetimo se kako je na početku boks smetao nekima jer je smatran izrazito grubim sportom. Onda je došao K1, a boks postao blagi sport. Gotovo ženski sport u muškom društvu. Sada imamo kavez gdje se dvojica biju do mile volje, a gledatelji se raduju zbog lokvi krvi. Pogledajmo unazad i sjetimo se gladijatora. Nećemo naći puno razlike u srži događaja. Otkako znam za sebe, društvo u kome sam odrastao nije bilo sklono niti jednoj drugoj seksualnoj orijentaciji osim onoj heteroseksualnoj. O seksu kao predmetu u školi nije bilo govora. Sve što sam saznao bilo je na osnovi moga zanimanja. Kao studenti medicine, mi smo morali učiti o predmetu psihijatrija. Tada je biti gay smatrano seksualnom aberacijom, a kako je aberacija nezdravo (nenormalno) stanje, onda iziskuje liječenje. Veliki broj ljudi misli i danas kako se gay osobe trebaju liječiti. Niti jedna majka ne voli da ima gay sina. Sadašnji pomak u društvenom položaju gay osoba potiče iz Amerike.
Populacija s tom seksualnom aberacijom je dosta velika. Političari na zapadu znaju da moraju dati potporu gay populaciji ako žele imati šansu za pobjedu na izborima. Svaki im je glas važan makar bio i od crnog đavola. Povijest nas uči razvoju shvaćanja gay populacije. U SAD-u gay osobe nekada nisu mogle biti vojnici. I to je bilo jedno od pitanja prilikom pristupanja vojsci. Kasnije su gay lobiji uspjeli izbaciti pitanje seksualne orijentacije i omogućili homoseksualcima pristup vojsci. Tako gay osobe, pedofili i ostali mogu biti i vojnici. Priča se uskoro prebacuje u Europu koja jako brzo prihvaća priču i gay osobama daje prava. Ja imam pravo na svoje mišljenje i ne mislim kako su ovo bili dobri potezi. Brak kako znam od pamtivijeka je bio zajednica muškarca i žene. Rezultat toga spoja jest potomstvo. Drugo je ako slučajno par zbog bolesti ili sterilnosti muža ili žene ne može imati djecu. Danas, zahvaljujući modernoj medicini, ti parovi ipak imaju šansu postati roditelji. Dva muškarca ne mogu imati djecu. Ne mogu ni dvije žene. Spoj dva muškarca ili dvije žene ne mogu smatrati brakom u originalnom smislu, u onome što vjera propovijeda. I vjera kaže kako pored toga što se muž i žena vole, kako trebaju imati potomstvo. Gdje će biti ljudska vrsta ako prekrižimo takav brak? Znam da će sada neki spomenuti pitanje populacijske eksplozije. Je li zbog toga onda svi trebamo ići u homiće? Ne, to nije odgovor. Ima pametnijih načina na kojima se rješava ovo pitanje. Po ovome što sam napisao netko bi pomislio kako sam ljutiti protivnik gay osoba. Staromodan sam! Sve dok dvojica odraslih osoba žele privatno da se vole u svojoj kući meni je to uredu. Ono što ne bi volio jest da ja plaćam policiju da čuvaju gay skupine dok paradiraju po ulicama i da javno prakticiraju svoj seksualni život.
Glupo mi je što danas bogate zemlje koje propagiraju demokraciju zagovaraju stavove gay populacije. I predsjednik Bush je uvjerio cijeli svijet kako Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje. Svi su kao ovce povjerovali, a kada je ispalo da Irak nema to oružje, nitko se nije usudio pitati zašto je išao u rat i hoće li tko odgovarati za to. Ovo sam uzeo kao primjer da pokažem stanje kakvo je s gay populacijom. Jak politički pritisak je ono što čini čuda u tome dijelu svijeta. To znači politika može medicini doktorirati što je zdravo, a što bolesno. Ako kroz lobije može gay osoba ostvariti svoje tvz. demokratsko pravo i čak više od toga usvojiti dijete od neke siromašne heteroseksualne osobe, pitam se što još nije moguće ako se primjeni isti recept. Dragi čitatelji, meni je jasno kamo idemo, ali nije mi drago. Neću biti iznenađen ako sutra bude pedofil metamorfozirao u skupinu normalnih. Kada smo došli do te razine da svi imaju demokratsko pravo, onda je vrijeme da nudisti isto dižu svoju glas da budu prihvaćeni u društvo na našim plažama i u gradu ako žele. Zašto da ne?