U svome radu sam kao liječnik često morao donijeti odluku o tome što raditi za dobrobit moga pacijenta. Vidio sam da mi je najgore kada sam umoran ili premoren. U takvim slučajevima sam primijetio kako silom pristupam pacijentu, čak i površno. Želio sam što prije završiti s poslom i ići odmarati. Takav pristup jest bio površan, da ne kažem potencijalno i koban za moje pacijente. Kada sam to shvatio, a nije trebalo dugo, promijenio sam stav i razvio osobni stav prema pacijentu. Iskreno, to je vrlo jednostavno. Kada je pored mene bio težak pacijent, a ja umoran ili pak ne mogu odlučiti kako dalje u liječenju, tada bih sebi postavio pitanje što bih učinio da je dotični pacijent netko moj - brat, sestra, sin, kći, otac, majka itd. Više puta sam došao do pravog odgovora kada bi tako stvari postavio.
Riješio bih problem i vidio sam da taj sustav funkcionira. Ovaj malo duži uvod sam pisao kako bi vas uveo u ono što slijedi, a o čemu ćete morati sami donijeti odluku. Kao ja s onim pacijentima. U posljednje vrijeme se piše u raznim tiskovinama i govori na televiziji, kao i radiju o definiciji braka i seksualnom opredjeljenju. Govori se o istospolnim seksualnim zajednicama. Mnogo se piše o kršenju demokratskog prava ljudi koji to vole. Kada sam bio dječak - djetinjstvo do završetka srednje škole - tada sam živio s svojim roditeljima. Homoseksualizam je tada bio nešto nepoželjno, a općenito nisam upoznao ikoga tko to prakticira, a kao što sam ranije rekao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na Psihologiji sam učio da je homoseksualizam je seksualna aberacija. Znači, nije normalno. Sada ću ispričati jednu priču. Sami znate osnove anatomije čovjeka. Dragi Bog nam je podario usta kroz koja unosimo hranu u želudac. Zdravlje čovjeka je u želucu. Nos nam je nužan da dišemo kroz njega i da šaljemo zrak u pluća.
Ostale funkcije tijela sami znate, neću ih ovdje navoditi i nabrajati. Jednog dana u Gani mi se dogodilo nešto neviđeno. Na putu u školu sam sreo jednoga čovjeka. Imao je u ruci bananu. Ogulio je bananu pa sam zaključio kako će je pojesti. Međutim, umjesto da jede bananu, on je gurao bananu u svoj nos. Dragi čitatelji, neću vam reći što sam mislio reći i što sam osjećao. Vi sami odlučite što mislite o tome čovjeku i donesite svoju odluku o tome kakav je on. Ja sam protiv svake vrste nasilja protiv manjine u svakom društvu. Nisam za to da netko mora biti fizički ili verbalno ili pak psihički maltretiran zato što ima drukčiju seksualno opredjeljenje. Ali nisam za to da ulicama paradiraju i izazivaju “gnjev” onih koji to nisu.
Parade nisu potrebne da bi oni uživali u svojim posebnim seksualnim odnosima. U ovim vremenima kada su svugdje vidljivi tragovi i posljedice financijske krize najmanje nam je potrebno trošiti javna sredstva u vidu policijske ophodnje i zaštite da bi gay osobe izvodile parade! Kome je to namijenjeno? Koje je značenje parade? Koja je sljedeća grupa koja će tražiti iste parade? Meni se čini da u sadašnjem vremenu kada policija ima pune ruke posla najmanje im treba još da po gradovima stražare kada gay osobe prave parade. Apsolutna demokracija je anarhija. Kada bi svi imali pravo na ono što hoće, čini mi se kako niti jedna država i društvo, kvart ili obitelj ne bi funkcionirali. Uvijek je potrebna granica koja određuje normalno ponašanje. Izvan te granice sve je abnormalno. Do sada je dijete po rođenju imalo upisano ime oca i majke. Po novom demokratskom uvjerenju u nekim zemljama, dijete može ima dva oca ili dvije majke. To je apsurd! Svi znamo da otac ne može zanijeti, ali zato može oploditi ženu. Kako će se takvo dijete s dvojicom tata ponašati u društvu djece koja imaju oca i majku? Čuo sam da postoji prijedlog da umjesto oca i majke roditelji budu broj. Roditelj 1 i roditelj 2. Ja se ne slažem da budem broj. Ja sam otac svoga djeteta, a imao sam ženu koja je bila majka naše djece. Čini mi se da ovim novim prijedlozima ja gubim svoja prava, da sam oštećen. S tim gubim svoj dosadašnji status kao otac i postajem broj!