Fotografija koja je jučer obišla svijet bila je ona časnih sestara koje stoje u nevjerici i gledaju ostatke drevne bazilike svetog Benedikta, ali i ljudi koji promatraju katedralu svete Marije Argenteae. Novi potres koji je uzdrmao središnji dio Italije mogao se osjetiti i diljem BiH i Hrvatske u valu podrhtavanja tla. Ovi su nas događaji ponovno opomenuli na najmanje dvije stvari. Jedna je kako odjednom sve druge stvari postaju nevažne u životima kada se suočite s teškim kušnjama, ostanete bez krova nad glavom. I druga dimenzija koja je pokazala da, unatoč brojnim negativnim mislima i razmišljanjima, u svijetu ipak prevladava dobrota ljudi s obzirom na to da su brojni odmah izrazili suosjećanje sa stanovnicima Italije, te pokazali spremnost pomoći im u ovim teškim trenucima. Nedavno su i brojni vjernici na misama diljem BiH prikupljali skromne darove - priloge za ljude u Italiji koji su bili pogođeni u prvome valu potresa. Tako su se berem na jedan način uspjeli odužiti prema velikom talijanskom narodu koji je u vremenu rata u BiH pomagao šaljući humanitarnu pomoć, ali i udomljavali na tisuće bosanskohercegovačkih obitelji te osiguravali školovanje mladih ljudi. U današnjem svijetu se čini kako je sve manje solidarnosti, suosjećanja zbog otuđenosti ljudi i sve više zatvaranja u krugove vlastitih problema. No, ovaj je događaj uspio narušiti i te i takve stereotipe. Možda je ovo i trenutak da se razmisli o tome kako ne treba čekati na tragične događaje kako bi se pomoglo ljudima u nevolji, jer je takvih i u našoj okolini veliki broj. Koliki broj ljudi, uglavnom treće životne dobi kopa po kontejnerima, koliko je onih koji su bolesni, a nemaju za lijekove, koji nisu u stanju djeci osigurati čak ni dovoljno novca da se školuju. Opominje na to i strašna tragedija u mjestu Željezno Polje kod Žepča gdje je zbog neimaštine svoj život okončao petnaestogodišnji tinejdžer. Na kraju, dužni smo to činiti i kako bismo mijenjali svijet u kojemu su sve veće društvene razlike koje nam donose sve neizvjesniju budućnost.
Kolumna