Prije 30-ak godina bila je obavljena velika anketa s anketnim pitanjem: “Što je vaše osobno mišljenje o nestašici hrane u ostatku svijeta?” Anketirani u Africi nisu znali što je to hrana, u istočnoj Europi nisu znali što je to osobno mišljenje, u zapadnoj Europi nisu imali pojma što je to nestašica, a u Americi nisu čuli za ostatak svijeta. No, vremena su se promijenila, Afrika nešto bolje stoji s hranom, istočna Europa spašava zapadnu od vanjskog neprijatelja i “domaćih izdajnika” koji joj nastoje doći glave i odvojiti je od temelja zapadne kršćanske civilizacije. Izdajica Boga ne vidi, a europski izdajica u Boga i ne vjeruje. A što se Amera tiče, ostatak svijeta im je postao dobro poznat, a još je više ostatak svijeta upoznao Ameriku, njezinu ćud i politiku. No, nije poznato što to neka nova Njemačka pokušava na Starom kontinentu. Njemački Die Welt spominje neku novu Jugoslaviju s mirisom kiše granata na brdovitom Balkanu. Predlažu neka balkansku YUniju kao predsoblje za Europsku uniju. Takav politički “cušpajz” nekako previše miriše na – “špajz”! S Dubrovačkih ljetnih igara dopiru zvuci slobode. No u obližnjoj Bosni i Hercegovini igraju se neke druge igre bez zvuka slobode. I dalje se pjeva pjesma stara kojom se osporava pravo konstitutivnom naroda da bira svoje političke predstavnike. Oni koji se najžešće pozivaju na odluke ZAVNOBiH-a, ignoriraju njegovu temeljnu odluku koja govori o tome da Bosna i Hercegovina nije ni hrvatska, ni srpska, ni muslimanska (bošnjačka), već i hrvatske i srpska i muslimanska (bošnjačka). Unitarističke snage u političkom Sarajevu pokušavaju hrvatsko-bošnjačku federaciju pretvoriti u unitarni bošnjački entitet, a u drugoj fazi čitavu BiH pretvoriti u građansku državu u kojoj bi Bošnjaci bili apsolutna većina i tako po načelu jedan čovjek – jedan glas ovladali čitavom državom. Takvo nešto nije uspjelo ni u jednoj državi s dva i više konstitutivnih naroda. Neozbiljni projekt građanske BiH podržavaju i političke strukture u Njemačkoj, koje se smatraju vrlo ozbiljnom, prije nego je takvo nešto isprobano, primjerice, u obližnjoj Belgiji ili Švicarskoj. Andrej Plenković na tršćanskom samitu o zapadom Balkanu razgovarao je s Angelom Merkel i odbacio mogućnost da Hrvatska pristane na koncept građanske BiH te dodao kako su hrvatska očekivanja da će se kroz izmjene Izbornoga zakona osigurati ravnopravnost bh. Hrvata. U Sarajevu se uvijek složi neka neprincipijelna koaliciji kako bi se zadržao uporni princip sabotiranja opravdanih nastojanja bh. Hrvata da ostvare stvarnu jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda, narušenu izmjenama Daytonskog sporazuma i Izbornog zakona na štetu hrvatskog naroda u BiH. Nastojanje da se konstitutivne Hrvate eliminira iz političkog odlučivanja podsjeća na razgovor (ne)ugodni između dva bh. glazbenika:
- Čujem da osnivaš bend.
- Da, zapravo kvartet.
- Znači u bendu vas je četvero.
- Ne, nego troje.
- Kako troje?
- Pa ja i moj brat.
- Znači, imaš brata?
- Nemam, zašto pitaš?!
U političkom Sarajevu jako se uzdaju u demografiju, nemajući pojma što se iza brda valja. Ako se i dalja bude inzistiralo na nemogućem građanskom konceptu, lako je moguće da država ostane bez građana, pa se više neće moći ustrojiti ni višenacionalna. Bajke o demografskom “bumu” u državi u kojoj se miniraju ljudska i kolektivna prava, podsjećaju na veselu zgodu između Muje i šeika.
Naime, Mujo se sprijateljio s jednim šeikom koji je u Bosni kupio zemljište od bh. građanina koji je trbuhom za kruhom odselio u Njemačku te na tom zemljištu podigao pravi dvorac. Mujo ga je brzo naučio bosanski i svakodnevno se družili, pijuckali i veselili se. Šeik dobije poruku kako je postao otac i povede Muju sa sobom na Bliski istok.
Došli su u porodilište do stakla koje odvaja novorođenčad od posjetitelja, a Mujo upita šeika:
- Jarana, prepoznaješ li svoje?
- Prva četiri reda – pojasni mu šeik.