Sutra je druga nedjelja po Božiću. Sutrašnje euharistijsko evanđelje jest Proslov iz Evanđelja po Ivanu (Iv 1,1-18).
Crkva u samo nekoliko dana stavlja dva puta taj odlomak za čitanje i promišljanje na svetoj misi. To ponavljanje istog evanđelja u samo nekoliko dana ima neku poruku.
Zacijelo, želi da tom odlomku darujemo više pozornosti.
Evo, božićno vrijeme polako prolazi. Nekoliko pitanja u svezi sa sutrašnjim evanđeljem.
Evanđelist Ivan naviješta kao je Isus osobna Božja riječ pravi Bog:
“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“
Bogu je stalo da prosvijetli svakog čovjeka.
Bog je htio prosvijetili Adama i Evu, svakog čovjeka u povijesti i želi prosvijetliti svakog čovjeka danas u svijetu: “Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna!“.
Međutim, koliko god čovjek težio za savjetom i prosvjetljenjem on Boga ne prima:
“K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ (Iv 1,11) Isusa često nisu primali.
U Betlehemu nije bilo mjesta za njega: “jer u svratištu nije bilo mjesta za njih.“ (Lk 2,7)
Rodio se izvan grada. U Nazaretu nakon Njegove prve propovijedi u sinagogi izbacili su ga izvan grada:
“…ustanu da ga istjeraju iz grada…“. (Lk 4,29)
U Jeruzalemu su ga izvukli i razapeli izvan grada:
“A on, noseći svoj križ, uziđe na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Tu razapnu njega i još dvojicu s njim.“ (Iv 19,17-18)
Prigoda za razmišljati na više načina o ovom tekstu i njegovoj poruci.
Isusa nisu primili gradovi u kojima je rođen, živio i umro.
U tišini za naše osobno razmišljanje i odgovor:
Prima li moj rodni grad, te grad moga sadašnjeg življenja Isusa?
Bog nam je darovao maštu pa možemo promišljati: “Hoće li grad moje smrti primiti Isusa?“
Ipak, temeljno božićno pitanje jest:
Primam li ja Isusa?