Patrijarh Jakov imao je dvanaest sinova: Rubena, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara, Zebulona, Dana, Naftalija, Gada, Ašera, Josipa i Benjamina te kćer Dinu. Rahela je umrla pri porođaju Benjamina. Pokopana je uz put koji vodi u Betlehem. Jakov je volio svoju djecu, ali ipak posebno Josipa. Josipu je napravio najljepšu haljinu. Josip je kao sedamnaestogodišnjak čuvao stada ovaca s braćom. Braća su ga zamrzila jer ga je otac najviše volio. Toliko ih je obuzela mržnja da nisu više razgovarali s Josipom. Josip je često imao sne. Jedan san prepričao je braći. Sanjao je kako s braćom veže snopove u polju te se njegov snop uspravio i stajao uzgor, a snopovi ostale braće pokloniše se njegovu snopu. Braća su interpretirala taj san kao da se Josip želi zakraljiti i nad njima vladati. Zbog tog sna njihova se mržnja prema Josipu povećala. Zatim je sanjao kako mu se Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda klanjaju. I taj san poveća mržnju braće protiv njega. Sada je otac Jakov interpretirao taj san kao i braća prvi. Jakov se nije naljutio na Josipa, ali je počeo razmišljati o tom snu.
Jedanput su Josipova braća čuvala stada kod Šekema, mjesta u gorju između Jeruzalema i Nazareta. Jakov šalje Josipa da obiđe braću. Josip ih je tražio. Pomogao mu je jedan čovjek pronaći braću. Uputio ga je u Dotan, sjeverno od Samarije, jer je čuo da su mu braća tamo na ispaši. Kad su braća vidjela kako Josip dolazi, počela su dogovarati da ga ubiju i bace u čatrnju. Odlučili su reći ocu Jakovu da su Josipa pojele zvijeri. Ruben, najstariji brat, bio je pri sebi. Zatražio je da ne ubiju Josipa, nego da ga bace u čatrnju. Skinuli su s Josipa kićenu haljinu i bacili ga u praznu čatrnju. Dok su braća ručala, prolazila je blizu njih povorka trgovaca Jišmaelaca. Iz Galileje su išli prema Egiptu. Juda predloži braći da prodaju Josipa Jišmaelcima. Braća prihvatiše Judin prijedlog i prodaše Josipa za dvadeset srebrnika. Ruben nije bio s njima u tim trenucima. Kad se vratio, pogledao je u čatrnju i vidio da nema Josipa. Josipovu lijepu haljinu braća su namočila u životinjsku krv i poslala Jakovu s viješću kako su Josipa pojele životinje. Slagali su ocu. Sjetimo se kako je Jakov slagao ocu Izaku.
Zapažamo kako se mržnja razvijala u Josipovoj braći: zavist je prešla u ljutnju, prekinuli su razgovor, ljutnja je prešla u mržnju, mržnja u odluku da ubiju brata. •