Ovo je priča o dvojici hrvatskih nogometnih stratega - Robertu Prosinečkom i Zlatku Daliću s kojima sam osobno imao priliku nedavno razgovarati o najljepšoj sporednoj stvari na svijetu. Jedan od njih - Zlatko Dalić je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, a drugi - Robert Prosinečki postavljen je za izbornika nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Priznajem kako me ispunjava zadovoljstvom činjenica što sam bio u prigodi razgovarati s izbornicima dviju nogometnih reprezentacija zemalja naslonjenih jedna na drugu. Prosinečki i Dalić su na mene ostavili dojam snažnih osoba koje žive za nogomet, ali ujedno i jednostavnih individua s kojima je užitak komunicirati. Prosinečki i Dalić su predstavnici novog vala hrvatskih nogometnih stručnjaka koji prave velike trenerske karijere na jedan iznimno skroman i ponizan način. Nogomet je način njihova života, oni su mu 100 posto predani, ali o svojim dometima ne pričaju mnogo, nego puštaju da o tomu govore rezultati koje postižu. Na nedavnom božićno-novogodišnjem malonogometnom turniru “Četiri kafića” u splitskim Gripama pitao sam Prosinečkog može li mi reći ima li što novoga u vezi s njegovom kandidaturom za izbornika reprezentacije BiH, a on mi je, u svojem stilu, efektno (kao što su bili efektni i njegovi nogometni potezi dok je aktivno igrao), kratko odgovorio kako to “zasad stoji”.
Njegov je odgovor bio bez suvišnih riječi, ali posve jasan, kao što su i njegove nogometne čarolije na terenu bile konkretne i oslobođene suvišnih poteza. Takav odgovor Prosinečkog legitimira kao stručnjaka koji ne gomila riječi, nego posjeduje disciplinu izražavanja. On je bio i takav nogometaš - nije trošio uzalud svoju energiju, nego su mu majstorske akcije uvijek bile funkcionalne i u službi momčadi za koje je nastupao. Tjedan dana poslije kandidatura Prosinečkog je prestala mirovati i on je ustoličen za izbornika reprezentacije BiH. Procjenjujući izglede hrvatske nogometne reprezentacije na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Rusiji, Prosinački je istaknuo kako Hrvatska na tom natjecanju može daleko dogurati. “Hrvatska stvarno ima kvalitetne igrače koji igraju u najboljim klubovima na svijetu i reprezentacija može jako puno napraviti na Svjetskom prvenstvu u Rusiji”, rekao je Prosinečki. Ovakva prosudba Roberta Prosinečkog posve je utemeljena i ima uporišta u činjenici da hrvatska nogometna reprezentacija vrvi od igrača svjetskog kalibra. O izgledima te i takve hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu pitao sam i izbornika Zlatka Dalića te zna li već sada popis igrača koje će pozvati za to natjecanje.
“Imam u svojoj glavi viziju što hoću i kako hoću, ali to ću provjeriti u sljedećih šest mjeseci, koliko je ostalo do Svjetskog prvenstva”, rekao mi je Dalić. Pri tomu je dodao kako se u sljedećih šest mjeseci puno stvari može promijeniti i dogoditi te je sada rano govoriti o popisu igrača koje će pozvati u reprezentaciju za odlazak u Rusiju na Svjetsko prvenstvo. Ovakav Dalićev način razmišljanja mi se svidio jer on, govoreći u prvom licu, “imam u svojoj glavi viziju što hoću i kako hoću”, zapravo šalje poruku kako on ima jasan plan i strategiju svojih izborničkih aktivnosti, ali ne želi preuranjeno izlijetati u javnost s time. Spominjući “svoju viziju”, Dalić ujedno pokazuje kako je on taj koji upravlja idejama taktike i strategije hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Taj mi se detalj čini iznimno važnim jer u njemu prepoznajem činjenicu kako Dalić posjeduje onu količinu samouvjerenosti koja je nužna za potencijalno velike domete. Ako Dalić tu samouvjerenost uspije prenijeti na igrače koji su već ekstra nogometne klase, onda uistinu hrvatska nogometna reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji može biti proizvođač radosnih vijesti za svoje navijače.
Svojom temeljitošću prožetom jednostavnošću Prosinečki i Dalić privlače na svoju stranu energije ljudi koji vole nogomet i žele uživati u ljepoti i dramaturgiji koju taj sport može producirati na zelenim travnjacima. Jednom je prilikom ex papa Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) rekao kako nogomet u sebi ima “nešto od raja”.
Prosinečki i Dalić su, metaforički rečeno, nogometna braća blizanci: jedan (Dalić) je rođen u BiH, a postao je izbornik Hrvatske, drugi (Prosinečki) je iz Hrvatske došao za izbornika BiH. Putevi Gospodnji jesu čudni, ali svaki čovjek ima repertoar uloga koje mu namjenjuje Svevišnji. Zapravo, ovaj skromni uradak o Prosinečkom i Daliću je ilustracija o dvosmjernoj isprepletenosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine. •