U prošloj kolumni govorili smo o tome kako je cijeli tehnološki napredak čovječanstva bio podređen ratovanju. To se osobito odnosi na Europu. Mnoga društva danas ulažu ogromna sredstva kako bi i dalje jačala vojnu moć. Ide se toliko daleko da neke zemlje imaju ministarstva rata. Pitam se zašto nikada nije osnovano ministarstvo mira? Čovječanstvo je dva puta doživjelo svjetski rat. Prije njih, čak i između, a osobito nakon bilo je mnogo ratova. I cijelo vrijeme se tehnološki napredak koristio za nove ratove. Jedan od primjera je otkriće radara. Ono se godilo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Britanci su to odmah iskoristili u vojne svrhe, odnosno kako bi otkrivali ranije neprijateljske zrakoplove. Tako su Britanci postali vladari europskog zračnog prostora. Isto je tako Einstein otkrio kako razbijanje atoma urana može osloboditi iznimno veliku energiju. Formula E=mc² omogućila je Amerikancima da prvi konstruiraju atomsku bombu. A onda su sa samo dvije takve uništili Japan. Einstein nikada nije mislio da njegovo otkriće može biti iskorišteno u tu svrhu i da će njegov rad uništiti toliko ljudi u djeliću sekunde. Međutim, ljudska narav je takva da su uvijek spremni iskoristiti sve mogućnosti kako bi pobijedili u ratu. Kada bih govorio kao doktor, rekao bih kako je rat kronična bolest čovječanstva. I čovjek ne može opstati bez rata! U svim tehnološki naprednim zemljama postoji ratna industrija. Proizvode raznu opremu, od običnih puški do hidrogenskih bombi. Atomsko oružje toliko je opasno za opstanak čovječanstva da je postignut dogovor o ograničenom širenju njegove proizvodnje. Ali, danas je već taj dogovor na klimavim nogama. Sjeverna Koreja zadržala je pravo i dalje razvijati atomsku bombu. Kažu kako Iran također korača takvim putem, a sve češće spominje se mogućnost vojnih intervencija zbog ovih namjera Irana i Sjeverne Koreje. Posljedice takvih događaja za čovječanstvo mogu biti katastrofalne. Problem je i što nema naznaka kako će se navike čovjeka promijeniti uskoro. Tehnologija nam je samo omogućila da mijenjamo načine ratovanja. Samo je pitanje hoćemo li za nekoliko godina u ratove, osim ljudi, slati i robote te hoće li ljudi ići na ratišta ili će ratovati preko računalnih naredbi. Možda će u jednom trenutku biti dovoljno samo da netko stisne jedan gumb kako bi se rat završio. U svakom slučaju, čovjek će imati posljednju odluku: hoće li opstati ili će nestati. Sudeći prema onome što se događa u svijetu, sve više je onih koji su spremni nestati ako neće vladati. Ili su spremni svijetu priuštiti scenariji nestanka ako oni neće biti na tronu. Čovjek sve više vjeruje u silu koju mu daje tehnologija, što predstavlja veliki problem. Istodobno, nije sposoban otkriti lijek za sidu ili konačno pronaći učinkovitu terapiju za karcinom. Onda se s pravom možemo upitati zašto čovjek ulaže toliko snage u ratove kada ne može osigurati uvjete kako bi izliječio bolesti koje ga ubijaju svakodnevno. Trebali bismo biti mudriji nego što jesmo. •
Kolumna