Ljudski organizam je izuzetno komplicirana Božja rukotvorina za one koji vjeruju u Boga kao Stvoritelja nas i našega svijeta, i svega u svemiru, a za one bez bojazni, to je majka priroda-stvoritelj. U svakom slučaju, ta Božja rukotvorina je jedinstvena u tome što joj je darovano mnogo više mogućnosti od životinje. Ljudski mozak je vrhunac, najčudniji i sjajni dio organizma, a on je u stanju stvarati čudo-korisne tehnološke inovacije, ali taj isti mozak može izmisliti užasne načine i oružje za uništenje drugog čovjeka. Ljudski organizam je podložan raznim bolestima, a ono što najviše plaši ljude je rak. Do sada nema učinkovitog lijeka za tu opasnu bolest. Ako na vrijeme otkrijete rak i kirurškim putem ga u cijelosti otklonite, onda je velika vjerojatnost da će pacijent biti spašen. S druge strane, ako nije otkriven na vrijeme i nove presadnice se nađu u raznim dijelovima organizma, npr., u jetri, u plućima, ili u samom mozgu, kostima itd., onda stvarno nema spasa. Rak gdje god se nađe u ljudskom organizmu počinje bujati i povećavati se i rasti na štetu normalnog zdravog ljudskog tkiva. Zato ubija. Kada sam bio dijete, vidio sam da kada se ozlijedim, rana ubrzo zacijeli. Međutim, vidio sam rane nekih starijih ljudi koji nikako nisu mogli zacijeliti bez obzira na njegu. Sada znam da nije to bila obična rana. Napustimo naš čudnovati organizam i malo promatrajmo naše društvo i ponašanje. U Jugoslaviji su postojali svi uvjeti za izbijanje ratnih sukoba..., a to je isto nalik pojavi malih zloćudnih tumora. Dok je bio Tito, sve je bilo prividno pod kontrolom, a onda je oslabio organizam zvani Jugoslavija jer umro je Tito koji mu je održavao snagu. Ratni „rak" iznenada se razbuktao kao što se pravi rak širi po organizmu. Ovaj put, kirurško rješenje je primijenjeno u vidu raznih razgovora pod kontrolom SAD i Zapadne Europe - Washington, Dayton itd. Kada Milošević nije htio poslušati, dobio je batine i na kraju jugoslavenski ratni rak je izliječen zahvaljujući „kirurgu" iz SAD i Zapadne Europe. U BiH i dalje nije do kraja dovedeno do stanja izlječenja. Može se reći da je za sada stanje zaliječeno i dosta dobro, ali i dalje treba biti oprezan jer kako je rekao drug Tito: "Neprijatelj nikada ne spava". U BiH je bio strašan rat, a sada više nema rata, ali zato ima siromaštva. Stanje u BiH je sigurno bolje nego kada se vodio rat. Idemo opet nazad u povijest, u Sarajevu je trebao samo jedan metak da usmrti Franju Ferdinanda iz Austrije 18. lipnja 1914., a od toga je izbio Prvi svjetski rat. To je isto kao pojava jako maligni (zloćudni) rak koji se brzo širi po organizmu, ovaj put svijetu. Po ovome vidi se da kako pojedini zloćudni tumori mogu devastirati ljudsko tijelo i život tako pojedini incidenti mogu biti iskra ili fitilj koji će izazvati ratni požar velikih razmjera. Rat je isto kao i rak. Njega se može liječiti kirurškim putem kao što je bilo u BiH, ali katkada kada ima rat udaljene reperkusije, onda je teško smiriti stanje. To je nalik raku koji ima udaljene metastaze. Ničim se ne može izliječiti. Smrt je neminovna. Sada da malo promatramo ono što se dogodilo i što se događa sada u Izraelu i Palestini te Srednjem Istoku. Povijest ovog dijela zemlje je pisana u krvi. Tu se vode mnogobrojni ratovi, ali ono što je najtužnije jest u tome što još nije ugašen ratni požar u tom dijelu zemlje, a novi požari su zapaljeni. Od prije dolaska naroda Izraela u obećanu zemlju Cannan tu su se vodili ratovi. Ono je nastavljeno s više ili manje intenziteta tijekom vladavine Rimske imperije do rođenja i pogibije Isusa i vrijeme poslije. U sadašnje vrijeme poslije Drugog svjetskog rata vodi se više ili manje ratnih sukoba između Židova i palestinskih Arapa. Problem je u tome što se ne zna kad će doći mir u Svetoj Zemlji. Stanje je nalik na rak ranu koje sam vidio kao dijete na nozi mog rođaka. Nikada nije zacijelila. U svakom slučaju nije bilo u pitanju trofični ulkus - rana zbog slabe cirkulacije. Sada u tim kroničnim neprijateljskim ozračjima je došlo veliki ratni požar u Iraku, Siriji i prijeti da zapali čitavo područje Srednjeg istoka i dalje. Trenutačno u svim kontinentima gdje god čovjek korača, naći će nekakav ratni požar. Neki su sitni, a neki su ogromni. ISIL koji se pokazao kao dio Al-Kaide na početku u ratu u Iraku protiv Amerike i njegovi prijatelji u jako brzom vremenskom razdoblju izrastao u ozbiljnije prijetnje protiv Zapada. Službena Amerika je pogrešno ocijenila da je ISIL nevažna teroristička organizacija i da je glavni protivnik Al-Kaida. ISIL je, međutim, u kratkom roku pokazao da je dostojan protivnik i dovoljno moćan. Što uopće hoće ISIL? Činjenica jest da ISIL koji se okarakterizirao kao ekstremna Islamska teroristička organizacija, koju ni jedna zemlja ne priznaje, ipak ima svoj jasan cilj, a to je da oživi instituciju kalifata koja već tisuću godina nije funkcionirala. Za njih je kalif Osmanske imperije lažni kalif. Njihov cilj je oživiti izvorni oblik kalifata kako je prakticirana na početku širenja islama. Prije dolaska Islamske Države, ni jedna skupina muslimana nije vjerno slijedila izvorni model Muhameda nego Wahabi u 18. stoljeću u Arabiji. Vođa ISIL-a isto tako ozbiljno slijedi Muhameda. Kao što sam ranije spomenuo, da bi proglasili kalifatom, moramo imati prostor pod svojom upravom, a onda na tom prostoru nužno je uvesti Šeria zakon. Držanje robova je nužno, a ubijanje u sklopu Šeria je u redu. Prema proglašenju ISIL-a, žene i djeca ( Kurda) yazidi, kada su zarobljeni moraju ih dijeliti među vojnicima ISIL-a. Zarobljene obitelji nevjernika te uzimanje njihovih žena kao je čvrsto ustaljeni dio Šeria zakona. Postoje uvjeti pod kojim netko može biti biran za kalifa. Prema Sunni zakonu, osoba mora biti odrasli musliman podrijetlom mora biti Quraysh po rođenju. Al Baghdadi je Quraysh.
Kolumna
Nesto je ovdje pogresno,naslov ili clanak.