Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba koja glasi: “Novčana jedinica Republike Hrvatske jest kuna, koja se dijeli na stotinu lipa. Odluku o promjeni novčane jedinice u Republici Hrvatskoj donose birači na referendumu.” Tako glasi referendumska inicijativa hrvatske desnice kojom ona želi zaustaviti uvođenje eura u Hrvatskoj. Od jučer su krenuli prikupljati potpise po Hrvatskoj kako bi onda tražili raspisivanje spomenutog referenduma. No ljudima valja reći da je inicijativa potpuno promašena i da nikakvog referenduma neće biti, što god ovi s desnice govorili i tvrdili. Ljude će samo nasamariti, kao i niz puta dosad, prodavati im jeftine kvazidomoljubne priče kako bi skupili poneke političke bodove. Zašto je inicijativa promašena, zašto referenduma neće biti? Vrlo jednostavno, zato što je referendum o uvođenju eura u Hrvatskoj već proveden, što ovim desničarima i politički nepismenima nikako ne ide u glavu. Referendum je proveden 22. siječnja 2012. godine, kad su na referendumu hrvatski građani odlučivali o ulasku Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. Tada je na referendum izašlo gotovo dva milijuna birača i dvije trećine njih odlučilo je da Hrvatska uđe u EU. Važno je naglasiti i ponavljati da nakon toga poseban referendum o priključenju eurozoni nije više potreban jer je o tom pitanju odlučeno upravo na spomenutom referendumu o ulasku u EU. Naime, u hrvatskom pristupnom ugovoru, o kojem se glasalo na tom referendumu, bila je jasno utvrđena i obveza uvođenja eura kad se za to ispune uvjeti. To što netko možda to nije znao, nije nikakvo opravdanje. Ili se pravi da nije znao, glumi. Pitanje ispunjavanja uvjeta sad je samo tehničko pitanje, a ne pitanje za novi referendum. Ima tu još podmetanja sa strane desnice. Jedno je stalno podmetanje zašto bi Hrvatska uvela euro, a to nisu učinile zemlje poput Poljske, Mađarske, Češke, Danske, Švedske... Recimo, po njima nam je Češka kao primjer, jer nije uvela euro, a kako nas je u svemu prešišala. Ali zato ne žele čuti protuargumente pa pogledati primjere država koje su uvele euro i također nas prešišale, kao što su Slovenija, Slovačka, Letonija, Litva, Estonija, Austrija, Irska... Traže se samo argumenti na jednoj strani, samo oni koji ovim desničarima odgovaraju. Tipično zavaravanje i manipuliranje ljudima! Jer je svaka država slučaj za sebe pa tako i Hrvatska. Treba gledati i druge države, i njihova iskustva, ali Hrvatska je na kraju ipak slučaj sam za sebe. Ili se pozivaju na neke ekonomiste čiji stavovi korespondiraju s njihovim stavovima, a ja bih se zapitao kakvi su to uopće ekonomisti. Primjerice, zašto u obzir ne uzimaju stavove i argumente koje već dulje vrijeme iznosi Velimir Šonje, po meni naš najbolji ekonomski analitičar, koji se već godinama bavi analizom eurozone i utjecaja uvođenja eura u Hrvatsku. Kod njega će se naći stavovi i za i protiv, pri čemu će jasno naznačiti kako argumenti za uvođenje eura imaju ipak veću jačinu i povoljniji su za Hrvatsku. Ili će se desnica poslužiti stavovima jednog Ljube Jurčića koji je bio šef Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga u svojstvu kućnog prijatelja pokojnog Milana Bandića i koji je u javnosti mrtav-hladan konstatirao kako je poslovanje Holdinga bilo sasvim normalno jer tako svi rade. A kakvo je stanje i poslovanje – vidimo danas.
Nadalje, krajnje je poražavajuće da o euru ne čujemo gotovo ništa s hrvatske ljevice. Šonje je to dobro nedavno prokomentirao u svojoj internetskoj objavi na Ekonomskom labu: „Nažalost, danas su značajnije oporbene stranke osim onih koje su protiv eura toliko impotentne da se u ovu raspravu uopće ne uključuju, puštaju vodu da prolazi, zabavljene su same sobom (prije svega mislim na SDP i Možemo!), a iza kao taktiziranja krije se nemoć za zauzimanje jasnog stava.“O strukturi hrvatske ekonomije, štednje hrvatskih građana, o prednostima uvođenja eura, o iskustvima drugih zemalja, o svemu tome je već puno pisano i objavljivano, samo treba uzeti i čitati. No ovima ništa od toga nije dovoljno. Samo još jednom plivaju na valu najjeftinijeg populizma, za politički i ekonomski nepismene. Jer u svemu ovome nema ni najmanje hrvatstva, ni domoljublja, ni propoduzetničke politike. Upravo suprotno, sve suprotno od toga! Još kad bi znali što činiti ako nam ostane hrvatska kuna, kako dalje ići s gospodarstvom, poreznom politikom, kako opstati u svijetu svakodnevnih promjena... No ovakva desnica ne može smisliti ni EU. Oni bi nas izbacili i odande, samo da mogu. Nikakav argument ne bi im bio valjan, koliko god je bilo važno da uđemo u EU. Zato će svi oni ostati na marginama margina, gdje i pripadaju. Jedan ukras hrvatske demokracije, i ništa više od toga. Jer drugo i ne zaslužuju.