U jednom tekstu ovih dana imam naslov: “Izbori i HDZ – lako do pobjede, teško poslije pobjede”. Predviđam sigurnu pobjedu HDZ-a na ljetošnjim izborima koja će mu, uz nekog koalicijskog partnera, omogućiti formiranje vlasti, ali i teške posljedice u gospodarstvu koje će ostaviti korona i teško upravljanje državom.
No kakvi će biti ovi izbori? Hoće li uopće biti regularni? Ne bi li se mogao naći način da se odgode, makar bili i nakon zakonskog roka? Budu li za koji mjesec, neće to biti politički izbori, jer politika je sada uzmaknula pred diktatima epidemije. Bit će to nenormalni izbori u nenormalnom stanju. Dolazak ili nedolazak na glasanje neće biti izbor birača, nego izbor više sile, straha, mogućnosti kretanja, nepovoljnih ili manje nepovoljnih uvjeta u kojima će biti građani.
Ankete pokazuju da su se bitno promijenile šanse za pobjedu, HDZ je u anketama u usporedbi s drugom polovicom i krajem prošle godine osjetno pretekao SDP, ali ne zahvaljujući poboljšanom gospodarstvu i standardu nego zbog toga što je upravo tu stranku epidemija zatekla na vlasti te je dobila priliku da spašava zemlju od nevolja. Premda to čini vrlo dobro, ipak je riječ o nezasluženoj prednosti koju ima pred takmacima, kakvu bi imala i svaka druga vladajuća stranka. Prednost je HDZ-a i u tome što u takvu stanju može dobivati poene selekcijom mjera koje nameće stanovništvu, kao što je, na primjer, pogodovanje Crkvi u održavanju misa kojima prisustvuju vjernici.
Tako reći svekolika pozornost javnosti usmjerena je na epidemiju, a u središtu te pozornosti su dužnosnici vladajuće stranke ili stručnjaci koji se s njome poistovjećuju. A njihovu radu gotovo i nema prigovora, što je na sreću građanima, ali na nesreću oporbi.
Taj rad će biti i program vladajuće stranke za izbore, pred njim će malu važnost imati sva druga obećanja. A taj rad je ono što oporba nema niti je mogla imati. Sve njezine programske najave za izbore djeluju nestvarno. Što građanima obuzetim samo koronavirusom i preživljavanjem u epidemiji može značiti Bernardićevo naglašavanje kako će na izborima SDP konzervativnoj suprotstaviti progresivnu Hrvatsku, kako će važno mjesto u programu SDP-a imati borba protiv korupcije, digitalizacija, reforma pravosuđa...? Ili što znače Škorin i Mostov naum da se poljulja i sruši stalna dominacija dviju stranaka, HDZ-a i SDP-a, kad to ne odjekuje ni izdaleka onako jako kako bi odjekivalo u normalnom stanju!?
Oporbene stranke, što god govorile i obećavale, moraju se pomiriti s tim da ovo nije oporbeno vrijeme i da njihovi politički argumenti ne mogu imati osobitu težinu u nepolitičkim uvjetima. Osim toga, u kritici ponašanja vladajuće stranke u vrijeme epidemije potrebno je biti i te kako suptilan i čuvati se rizika da se građane koji pokazuju veliko povjerenje prema mjerama vlasti i Stožera ne iritira. Ugled ni sebi ni SDP-u zacijelo nije povećao Davor Bernardić posluživši se uličarskim jezikom u napadu na predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. Prednost je dužnosnika vladajuće stranke i u tome što, uvjereni da rade dobro i da imaju veliku potporu građana, mogu ostati mirni, sabrani i racionalni, dok su dužnosnici oporbe upravo zbog toga u većoj opasnosti da učine ili kažu nešto nekontrolirano. Nikada Plenković nije imao takvu priliku da pokaže svoju odavno poznatu staloženost i superiornost, što je također iznimno važno u pripremama za izbore.
U HDZ-u vjerojatno mole Boga da se do izbora održi takvo stanje i da se ne pogorša nešto što bi ugrozilo njihovu nezasluženu prednost. Ali bez obzira na to što bi trebalo pričekati bolje, normalnije uvjete, treba reći da bi u ovakvom stanju pred birače izišla svaka druga vladajuća stranka. Ako je HDZ-ova prednost nezaslužena, mora se priznati da je Hrvatsku zasad štitio vrhunski i da se pokazalo kako ima kadar i sposobnosti koje su dosad bile skrivene iza “nepodnošljive lakoće vladanja”. I kao što se Huntington pitao hoće li uvijek Americi biti potrebna ugroza da bi pokazala svoje jedinstvo, možemo se upitati je li potrebna i Hrvatskoj da bi pokazala što može. Ako je korona donijela nevolje, korona će ih HDZ-u kao vjerojatnom pobjedniku na izborima i ostaviti, što će Plenkoviću biti sve samo ne prednost.•