Ludilo u Hrvatskoj poprima sve veće razmjere! Najnovije ludilo jest ideja da bi država trebala nacionalizirati sve veće firme kojima je isplatila potpore za očuvanje radnih mjesta u ovoj nezapamćenoj krizi. To ludilo od ideje poprima već zabrinjavajuće razmjere, kad se ljudi o tome već i javno oglašavaju, a onda ih u tome ludilu podupiru i sindikati javnog, državnog sektora, poput Vilima Ribića, koji je glavom i bradom na HTV-u izjavio da se on i njegov sindikat za to zalažu, da su se već i prije zalagali, i da će tako nastaviti! Da nije ozbiljno, bilo bi smiješno! Ali ovo postaje već jako ozbiljno!
Znači, godinama velika većina ekonomista upozorava kako bi država trebala izaći iz vlasništva firmi, jer što ima ondje raditi? Što država ima raditi u Borovu, primjerice? Zašto ne proda svoje dionice Podravke? Zašto država mora biti u svim takvim firmama, osim što služi za uhljebljivanje vlastitih kadrova, i za kontroliranje gospodarstva, tokova novca? Isto kao što država ili politika upravlja Hrvatskom gospodarskom komorom, ili Hrvatskom obrtničkom komorom, koje bi inače trebale biti na usluzi svojim članovima, na dobrovoljnoj bazi, a ne državi i politici? Uglavnom, godinama se upozorava na nenormalnu situaciju s firmama u kojima država ima svoje dionice, na situacije gdje je država svojim lošim upravljanjem mnogo toga uništila...
I umjesto da idemo korak naprijed, da se u Hrvatskoj proširi slobodno tržište, da gospodarstvo što više diše, da se što više oslobodi utjecaja države i politike, sumanuti tipovi danas u Hrvatskoj zagovaraju debeli socijalizam! Povratak na staro, povratak u državnu regulativu, oduzimanje privatnog vlasništva koje je svetinja u svakoj normalnoj zemlji. No Ribiću i ekipi s takvim idejama ništa nije svetinja, niti ih je išta briga, osim za novo mučenje ovog društva, za novo ubijanje ekonomije i naše budućnosti. Okidač za ovakvu suludu ideju jest činjenica da je država pomogla firmama koje su zapale u poteškoće zbog virusne epidemije. No zaboravlja se da država nije novac isplatila firmama kako bi taj novac vlasnici prebacili na svoje račune, nego je taj novac isplaćen radnicima kako bi ostali zaposleni, a ne da završe na burzi. Ako pak ima i onih nekih koji varaju, a uvijek ima i varalica, to država treba sankcionirati. No trpati sve u jedan koš, i tako opet izazivati bijes javnosti prema poduzetnicima, to je već bolesno, patološko ponašanje! Nevjerojatna je zapravo lakoća kojom se takve ideje puštaju i javni prostor. Nevjerojatna je neodgovornost takvih javnih osoba kojima očito takve i slične ideje godinama služe samo za vlastito iživljavanje nad svima nama. Ribiću i ekipi ništa ne znači što je država potporama ljude zadržala u radnom odnosu. Njima ništa ne znači da bi bez tih potpora radnici završili na burzi, i da bi to državu u konačnici još više stajalo! Njima to ništa ne znači. Njima su isključiva meta poduzetnici, privatnici, na koje su Ribić i ekipa posljednjih tjedana toliko novog blata nabacili. A možemo se zapitati, koliko je takvih mrskih poduzetnika dosad letjelo zrakoplovima u poslovnoj klasi, kao Ribić?
Svi drugi trebali bi opravdati svaku lipu, a njega i njegove sindikalne drugove ne smije se pitati ni za što što ima veze s njihovim primanjima i imovinom. Teško licemjerje! No da se vratim na privatizaciju. Valjda bismo trebali nešto naučiti iz povijesti. Recimo, kakvo je to gospodarstvo imala Jugoslavija? Ili, općenito, koje su države najviše napredovale? Venezuela? Sjeverna Koreja? Ili Njemačka, Poljska? Kina je nešto sasvim drugo. Primjerice, talijanski brodograditelj zainteresiran je za riječki 3. maj. No njegov glavni zaključak jest, što zapravo Hrvatska hoće? To je ključan zaključak!
Što država želi? U kojemu smjeru ići? U smjeru oslobađanje ekonomije, razvijanja tržišnog gospodarstva, micanja državnih, političkih šapa s firmi i ekonomskih tokova, privatizacije? Ili ćemo biti još jača neosocijalistička država, gdje nas socijalizam ionako još debelo drži? Već sama odluka da se naprasno prekine rad nedjeljom u vrijeme kad je svaki gospodarski obrtaj od neizmjerne važnosti u ovoj krizi dokaz je da politikom i dalje vladaju populizam i socijalizam. Na jesen će biti debelo otrežnjenje! Tko preživi, pričat će!