Biblijska prapovijest obuhvaća prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka (Genesis). Završava govorom o babilonskoj kuli (Post 11,1-9) i rodoslovlju od Šema do Abrahama (Post 11,10-32). Grad Babilon (arkad.: babel - vrata Božja), nekadašnju prijestolnicu Babilonije, osnovali su Šumerani na rijeci Eufratu u 4. tisućljeću prije Krista. Šumerska religija bila je politeistička religija. Babilonska civilizacija postala je najrazvijenija i najmoćnija u 18. st. i za vrijeme Nabukodonozora 6. st. prije Krista. Židovi su bili u babilonskom sužanjstvu od 597. do 539. g. Perzijanci predvođeni kraljem Kirom osvajaju Babilon 539. pr. Krista. Nakon Perzijanaca Babilonija je bila pod helenističkom vlašću.
Biblija kaže kako su Babilonci gradili toranj do neba (zigurat Etemenanki – kuća koja je temelj neba i zemlje; 90 m puta 90 m u tlocrtu i 90 m visoka). Imali su jedan jezik i iste riječi. Bibličar fra Anto Popović napisat će da je "gradnja tornja pokazala arogantnu umišljenost civilizacije i najpoznatijeg religioznog sustava ondašnjeg vremena". Nakon što su napravili opeke, Babilonci rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime da se ne raspršimo po svoj zemlji!" (Post 11,4). Upravo ta umišljenost, želja da dođu do neba, do Boga i da postanu bogovi dovela je do njihove raspršenosti na sve četiri strane svijeta. Bog je odlučio njihovu oholost, drskost i samodostatnost zaustaviti jer je smatrao kako se njihova oholost neće zaustaviti na izgradnji tornja do neba. Bog im je pobrkao govor. Nisu mogli više jedni druge razumjeti. Ako čovjek neprijateljuje s Bogom i nema blagoslova, onda on upada u bezizlazne situacije. Možemo pročitati, od Adama do babilonske kule, kako Bog pomalo odgaja i osposobljava čovjeka da može stajati u njegovoj blizini i biti mu prijatelj. Unatoč svemu, Bog nikada ne prekida komunikaciju s ljudima. On poziva čovjeka na pouzdanje u Njegovu riječ. •