Biblija počinje propovijedanjem o Bogu koji je Stvoritelj cijeloga svijeta. Knjiga postanka, prva knjiga Biblije, kaže da prve Božje riječi bijahu: “Neka bude svjetlost!” (Post 1, 3). Zatim nastavlja kako Bog stvara svod, vodu, kopno, more, bilje, svjetlila nebeska i životinje (Post 1, 1 - 23). Vrhunac Božjeg stvaranja je čovjek: “I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmazovima što puze po zemlji!’ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi podložite. Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’ I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje.’ I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro” (Post 1, 24-31).
Bog stvara riječju. Njegova riječ je stvaralačka. Božja riječ stvara samo dobro koje je uređeno. Vrhunac Božjeg stvaranja je čovjek, muškarac i žena, koje je stvorio na svoju sliku i priliku. Bog je darovao čovjeku i mogućnost govora. Stvoritelj želi na prisniji način komunicirati s čovjekom. I čovjekova riječ treba biti riječ koja stvara dobro.
Jedan od načina Božje komunikacije je zapovijedanje: “Gospodin, Bog, zapovijedi čovjeku: Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jelo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Post 2, 16 - 17). Božja zapovijed služi spašavanju života.
Zatim, kako se čita u drugom izvješću o stvaranju, Bog se ne prestaje skrbiti za svoje vrhovno stvorenje, za čovjeka, koji je njegova slika i prilika. Bog ne želi da čovjek živi u samoći: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on” (Post 2, 18). Bog mu od njegova rebra oblikova ženu. Prve čovjekove riječi koje je izgovorio bile su u obliku himna: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!” (Post 2, 23). Muškarac svojim prvim riječima iskazuje radost i divljenje zbog zajedništva sa ženom.
Bibličar fra Anto Popović piše kako je cilj Knjige postanka uvjeriti narod “da je dobro staviti vlastito pouzdanje u obećanja koje daje Božja riječ”.
Božja riječ daje obećanja koja su ostvariva. Čovjek se može potpuno pouzdati u Božju riječ. To može biti temelj za njegovo izgovaranje vjerodostojnih riječi. Čovjeku je potrebno i pouzdanje u čovjekove riječi.•