Isus je rado koristio prispodobe (aramejski: mašal) u svojim govorima. Kažu proučavatelji Biblije kako je trideset posto svoga nauka iznio u prispodobama. Riječ “parabola” dolazi od grčke riječi “parabolē”, na našem jeziku znači prispodoba i usporedba. U prispodobama su važne poruke. I u našem jeziku često se koriste usporedbe i metafore. Za prispodobu se kaže kako je razvijena usporedba, a za alegoriju kako je razvijena metafora. Neki su teolozi tumačili Isusove prispodobe kao alergije, tj. u svakom detalju prispodobe tražili su neko značenje. Danas bibličari tumače prispodobe u širem smislu riječi. Biskup Ratko Perić u svojoj knjizi “Isus silan na riječi” donosi sedamdeset i sedam prispodoba.
Evanđelist Luka, nakon što nam je donio tekst o ozdravljenju zgrbljene žene, stavlja pred nas dvije kratke prispodobe: prispodobu o gorušičinu zrnu i prispodobu o kvascu. Brawn tumači kako nas se s ove dvije prispodobe želi “uvjeriti da će se Kraljevstvo konačno proširiti i biti veliko unatoč skromnim počecima”.
Isus pita svoje slušatelje: “Čemu je slično kraljevstvo Božje? S čim da ga usporedim?” (Lk 13,18). Zatim nastavlja uspoređivati kraljevstvo s gorušičinim zrnom. Čovjek sije gorušičino zrno. Iako je to zrno maleno, ipak isklija i izraste u stablo. Unatoč tome što izgleda kao da ne može izrasti od njega stablo, ipak, kad izraste, ptice se na njemu gnijezde.
I drugu prispodobu Isus počinje s pitanjem: “S čime da usporedim kraljevstvo Božje?” (Lk 13,20). U ovoj prispodobi kraljevstvo uspoređuje s kvascem. Žena koristi malo kvasca u kuhinji prilikom pripremanja kruha. Malo kvasca ukvasa tijesto. Kvasac daje tijestu okus, tako, kad se ispeče tijesto, imamo dobar kruh.
U KKC se kaže: “Svi oblici molitve mogu biti kvasac s kojim Gospodin uspoređuje Kraljevstvo” (KKC 2660).