Bez fanfara i pretjeranog entuzijazma, kako su se u Bosni i Hercegovini nekad dočekivali visoki međunarodni predstavnici, njemački političar, a ne diplomat Christian Schmidt (kako je sebe predstavio) stigao je u zemlju i preuzeo dužnost. A stigao je u BiH preko Dubrovnika u pratnji svoje obitelji. Posjetio je Trebinje i Mostar te se zadržao u razgovoru s predstavnicima vlasti, ali i triju naroda te vjerskim predstavnicima, izražavajući tako poštovanje i razumijevanje za tamošnju višenacionalnu realnost. Kao osobni izbor njemačke kancelarke na odlasku Angele Merkel, Schmidt je naslijedio austrijskog diplomata Valentina Inzka koji je zemlju napustio nakon dvanaest godina koliko je proveo u Bosni i Hercegovini, a sve to vrijeme BiH je uglavnom bila zaglavljena u problemima, prijeporima i sukobljavanjima.
Njegova posljednja odluka kojom je izmijenio Kazneni zakon te uveo strože sankcioniranje govora mržnje, negiranja ratnih zločina i genocida, izazvala je ozbiljnu krizu kojom će se vjerojatno dulje vremena morati baviti i njegov nasljednik Schmidt. A njegova će pozicija biti krajnje delikatna. Poznat je kao iznimno odlučan političar koji je izrazio očekivanje da će se ubrzati reforme koje bi BiH povele prema Europskoj uniji, a s druge strane zemlja se već sada suočava s blokadom državnih institucija upravo zbog Inzkove odluke.
Istodobno, apsurdno je da je njegov ured, a osobito njegovo nasljeđe, nespojivo s članstvom BiH u Europskoj uniji. Bosna i Hercegovina i ne smatra se suverenom zemljom jer visoki predstavnik može poništiti svaku odluku, nametnuti bilo koji zakon i sankcionirati bilo kojeg dužnosnika umjesto lokalnih vlasti. Poznato je i to da se Njemačka dugi niz godina principijelno protivi upravo donošenju odluka visokih predstavnika umjesto vlasti Bosne i Hercegovine. Najvažniji zadatak koji ga očekuje, koliko god to apsurdno zvučalo, jest zatvaranje ureda kojemu je na čelu. A to podrazumijeva da je uspio pomoći uspostavi povjerenja između triju naroda i njihovih političara kako bi onda oni bili sposobni sami voditi zemlju u kojoj je rat zaustavljen u Daytonu. Do sada to, međutim, nije bio slučaj, pa je Ured visokog predstavnika (OHR) češće bio problem, a ne rješenje.•