Gospodin preko proroka Ezekiela proriče nadu razorenoj i opustošenoj izraelskoj zemlji. Ponovno će se truditi oko svoga naroda kao što se trudi povrtlar oko svog zasada. Ponovno će se razmnožiti. Gradovi će se podići i oživjeti. S njih će skinuti sramotu koju su im nametnuli neprijatelji. S Izraelcem neće se više rugati okolni narodi. Čašćenje kumira i prolijevanje krvi dovelo ih je do samog nestanka. Zatim u izgnanstvu oskvrnjivanje imena Gospodinova posebno je bilo bolno. Gospodin zato želi ponovno svoju svetost pokazati okolnim narodima preko svoga izabranog naroda. Želi u njih udahnuti novi duh: “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dati vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe” (Ez 36,26-27). Njegov narod postat će svjestan svojih bezakonja, gadosti i nečistoća. To Gospodin ne čini radi njih, nego da pokaže kako od pustinje može biti vrt edenski.
Gospodin nakon proroštva o obnovi izraelske zemlje odvede proroka u dolinu punu ljudskih kostiju. Bibličari kažu da je ta dolina u blizini Tal-Abiba. Upita Gospodin Ezekiela “Sine čovječji, mogu li sve kosti oživjeti?” (Ez 37,3). Prorok sa strahom odgovori: “Jahve, Gospode, to samo ti znaš!” (Ez 37,3). Zatim mu reče da prorokuje tim suhim kostima uz riječi: “O suhe kosti, čujte riječ Gospodinovu…” (Ez 37,4) i “Od sva četiri vjetra, dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!” (Ez 37,9). Suhe kosti bile su dom Izraelov. Ostali su bez nade. Ali Gospodin ih oživljuje. Daruje im novi život, fizički i duhovni. Hrani ih nadom i smislom.
Zatim, Gospodin poučava Ezekiela kako će razdijeljeni izabrani narod ponovno sjediniti u jedan narod. Podijelili su se nakon smrti kralja Salomona 931. pr. Krista na Judeju i Izrael. Judeja je bila Južno kraljevstvo, a Izrael Sjeverno kraljevstvo ili po najbrojnijem plemenu zvalo se i Efraim. Nakon četiri stotine godina podjele Gospodin želi da budu jedno kraljevstvo. •