Hejteri svih županija ujediniše se! Vijest da hrvatski Rimac u svoje ruke preuzima slavnog Bugattija još odjekuje širom automobilskog svemira, kao cunami valjda već i po treći put obilazi zemaljsku kuglu, izaziva erupciju oduševljenja i među Hrvatima, no, kao i obično, najglasniji su dežurni hrvatski skeptici, podcjenjivači svega hrvatskog te hejteri vulgaris. Em Porsche uvalio Rimcu gubitaša, em Bugatti ionako propada, em lako je njemu kad mu je sve dao tata, em Hercegovac fejker koji još nije prodao nijedan auto, em sve će to na koncu narod platiti! Ima, naravno, u tim tvrdnjama i poneko zrnce istine, no izreći samo djelić istine često je ravno – drskoj laži.
Naravno, čista je izmišljotina da Rimac kupuje Bugattija “našim” novcem. Za početak, nikakve kupovine tu nema, Rimac preuzima kontrolu nad Bugattijem bez ijedne izravno uložene lipe, radi se o dealu u kojem se razmjenjuju vlasnički udjeli. Od njega se prije svega traži vizija i “leadership”. Lako je tako, i tata bi sine, reći će odmah neki!
Državna potpora sasvim sigurno će pomoći gradnji novog kampusa na domak Zagreba, no to su radna mjesta kakva se mora pod svaku cijenu pokušati zadržati u Hrvatskoj. Ako je to ulog da u Hrvatskoj, domovini Nikole Tesle, jednom u budućnosti nikne i tvornica velikoserijskih električnih auta, onda je vrijedno i proračunskog novca. Usporedba Mate Rimca s globalnom zvijezdom Elonom Muskom sasvim je umjesna. Njihovi poslovni poduhvati doista umnogome podsjećaju na ono što se u investicijskom svijetu naziva mjehurićem, a koji bi mogao u nekom trenutku i bolno prsnuti. No, njihovi mjehurići nipošto nisu od sapunice.
U razdoblju velikih tehnoloških revolucija, kao što je ovo, kad su ulagači s viškom novca spremni bikovski riskirati kako bi osigurali svoj portfelj dionica kompanija koje imaju potencijal “game changera”, doista se ponekad čini da se novac dijeli “na lijepe oči”. Električni auti, osvajanje svemira, umjetna inteligencija, nanotehnologija... oni koji na vrijeme ulože mogu se nadati profitu kakav se nigdje drugdje ne može ostvariti. Naravno, mogu oni itekako izgubiti, no ovo nije igra za one koji nisu u stanju istovremeno voziti na nekoliko kolosijeka.
U takvim razdobljima profitiraju tipovi koji nude uvjerljivu viziju i vodstvo, baš kao što su Musk i Rimac. Bez obzira što su njihovi proizvodi još daleko od profita, oni već iz temelja mijenjaju tehnološki i ulagački pejzaž cijelog planeta, s opipljivim potencijalom promjene civilizacijskih uzusa za koje bismo donedavno dali ruku u vatru da se nikad neće promijeniti. Danas hiperautomobili suludih performansi namijenjeni posjedovanju, samo za usku elitu najbezobraznije bogatih, no sutra autonomna vožnja e-taksijima koji će sami dolaziti na našu adresu, odvesti nas gdje trebamo te sami odlaziti na punjenje, a koji bi posjedovanje auta za većinu ljudi mogli učiniti – posve izlišnim.
Onih koji se promjenama ne prilagode, uskoro neće biti. Porsche, Ferrari ili Bugatti s atmosferskim motorima nemaju nikakvu održivu budućnost. Novajlijama poput Tesle i Rimac Automobila nedostaje samo priča, legenda, aura starog brenda, no i to ubrzano nadoknađuju. Uostalom ova inkarnacija Bugattija uopće nije mnogo starija od Rimac Automobila. VW je oživio Bugatti tako što je kupio samo umrli brand te logo nalijepio na jurilicu koju je izgradio oko 18-cilindarskog motora, koji su pak, ne previše karikirano, sklepali tako što su tri VW-ova motora spojili u jedan. Et voila, najbrži serijski auto – sve dok nije zapuhala Rimčeva Nevera! Sutra tako možemo očekivati i Neveru u odijelu Bugattija.
Nema nikakve dvojbe da se Porsche-crtica-VW htio riješiti Bugattija još od 2019., od smrti svojeg šefa Ferdinanda Piecha, kojemu je to bila omiljena igračka, na koju nije žalio milijarde zarađene na golfovima i passatima. No, to i dalje ne znači da su ga spremni uvaliti bilo kome i da u njemu ne vidi potencijal. Njima su itekako potrebni ljudi poput Mate Rimca, makar zato da ne odu konkurenciji. Nadajmo se, za njegovo dobro, da Mate doista zna što će s legendarnim brandom i – ono najvažnije u svemu – kako ga dovesti na put opipljivog profita.
Preuzimanje odgovornosti za Bugatti, Rimcu bi lako mogao biti “make or break”, ono na ćemu će definitivno uzletjeti ili polomiti zube. No, zato je dobro da u Rimac Grupi tvrtke za proizvodnju auta ostaju zasebne, odvojene od proizvodnje tehnoloških rješenja koja će nuditi globalnom tržištu. Prema planu, na tome bi trebao godišnje uprihoditi četiri puta više nego na prodaji hipersportskih Chirona i Nevere, a sutra možda i još neimenovanih luksuznih limuzina. Hoće li i profit biti toliko puta veći? To u ovom trenutku samo nebo zna.