Kao i mnogo puta do sada, umjetnički se svijet podijelio oko pitanja bojkota ruske umjetnosti i ruskih umjetnika zbog ruske (i bjeloruske) agresije na Ukrajinu. Jedan dio intelektualaca tvrdi da nema smisla paušalno kažnjavati sve ruske umjetnike zbog ruskog predsjednika Putina i njegove genocidne ratne operacije u Ukrajini. Oni s pravom govore da Čehov i Gogolj (koji ima i ukrajinske korijene), baš kao i Čajkovski i Stravinski nemaju nikakve veze s Putinovom klikom kojoj se zapadni svijet tako dirljivo i častohlepno nudio već gotovo dva desetljeća.
Bivši njemački i austrijski kancelari u upravnim su tijelima najunosnijih ruskih energetskih poduzeća. Bivša austrijska šefica diplomacije slavila je svoju svadbu plešući ples sa samim razdraganim Putinom u dindrlici u idiličnom austrijskom vinogorju. Madžarski premijer, navodno veliki madžarski domoljub s vojskom koja nije shvatila da im punih četrdeset minuta zemlju nadlijeće dron sovjetske proizvodnje koji je mogao nositi tonu smrtonosnog oružja, razdragano je primao Putina u Budimpešti boreći se (uspješno) za što nižu cijenu plina, ali i za nove nuklearne elektrane. Češki predsjednik, koji stoluje usred Praga, zaboravio je na 1968. godinu i otvoreno se nudio vladaru iz Kremlja. I bivši američki predsjednik čestitao je Putinu na pripojenju ukrajinskih pokrajina nazivajući to genijalnim potezom. A kada je lani u Hrvatskoj na Festivalu svjetske književnosti gostovala bjeloruska nobelovka (koja piše na ruskom jeziku) Svetlana Aleksijevič, govorila je i o bjeloruskom Putinu Lukašenku, baš kao i o njegovu ruskom uzoru, ali hrvatski su je političari ignorirali. I to istom onom bahatošću kojom hrvatski i europski političari već desetljećima ignoriraju rusku demokratsku opoziciju i ruske demokratski raspoložene intelektualce. A ima i takvih. Ali, berićetnije je bilo upucavati se ruskim oligarsima koji su dobrano premrežili i hrvatsko gospodarstvo, a da o onom europskom i ne govorimo.
Stoga su mnogi bili iznenađeni kada je uprava milanske Scale ili minhenske filharmonije od slavnog dirigenta kakav je Valerij Gergijev javno zatražile da se distancira od Putinove agresije na Ukrajinu. Odgovor nisu dobile, barem ne u pisanom obliku. Gergijev je zašutio, a neki su mu na toj šutnji i čestitali, jer, za Boga miloga, otkuda uprave kulturnih institucija i gradonačelnici imaju pravo od umjetnika tražiti da se politički opredijele. I da javno napadnu vodstvo svoje domovine. I ruska sopranistica i komorna pjevačica bečke Državne opere Anna Netrebko javno je zavapila da nitko od nje ne može tražiti da se odrekne domovine. Pa je sama otkazala sve svoje nastupe, jer da ovo nije vrijeme za muziciranje. Osobno sam protiv bilo kakvih prozivanja ili bojkotiranja ruskih umjetnika samo zato što su Rusi.
Mislim da ih ne treba ni javno tjerati da se opredjeljuju na Putinovu ili antiputinovu stranu. Mislim da je kontraproduktivno micati djela ruskih umjetnika s repertoara. Zar ćemo iz knjižnica uklanjati knjige ruskih autora? Ili više nećemo prevoditi djela aktualnih ruskih književnika, od kojih mnogi nemaju iste stavove kao Putin? Ni u kojem slučaju. Za one koji su dobrovoljno (ili iz čisto pragmatičnih razloga) sami navijali za Putinov sveruski svijet i za njegovu aneksiju Krima ili drugih dijelova Ukrajine u dogledno vrijeme ne bi trebalo biti mjesta u civiliziranom svijetu. Ali oni bi sami trebali napraviti taj prvi korak, baš onako kako je to napravila Anna Netrebko. Nitko ih na to ne bi trebao tjerati. Ipak, onima koji misle da je jednom Gergijevu, koji je postao dirigentski car nad carevima po gotovo svim kontinentima, učinjena nepravda treba reći da Gergijev nije sporan jer je Rus. On je sporan samo zato što je veliki poklonik i podržavatelj ruskog nasilnika Putina i jer se tog svog poklonstva ne želi odreći čak ni u trenutku kada Putin hitlerovskim potezima uništava ukrajinski narod i ukrajinsku samostalnu državu. Da je to točno, svjedoči činjenica da je umjesto Gergijeva angažman u milanskoj Scali (dirigiranje opere "Pikova dama" Petra Iljiča Čajkovskog) dobio ruski dirigent Timur Zangiev, rođen 1994. godine u Sjevernoj Osetiji.
Zangiev je u svojoj karijeri dirigirao i u Marijinu teatru u Sankt Peterburgu (gdje vedri i oblači Gergijev), baš kao i u moskovskom Boljšoj teatru, a ima diplomu moskovskog Konzervatorija koji nosi ime Čajkovskog. Uprava Scale stoga je javnosti poručila da ne odustaje ni od izvedbe opere ruskog skladatelja ni od ruskog dirigenta. Ali odustaje od čovjeka koji je cijeli svoj umjetnički integritet podčinio volji ruskog moćnika koji bez trunke grižnje savjesti u zbjeg tjera milijune ljudi i ruši višemilijunske gradove a da ne trepne okom.