Po lijepim ljudskim i akademskim običajima obilježavaju se pojedine godišnjice života i rada zaslužnih profesora, nastavnika, učitelja. Primjerice, odlazak u mirovinu prilika je za iskazati zahvalnost i poštovanje, prigodnim riječima ili pisanim tekstovima cjelovitije opisati životni put i djelovanje slavljenika. Prema svim relevantnim parametrima, prof. Mile Lasić zaslužuje priznanje, odavanje počasti, iskazivanje homagija, i to ne samo ovakvim prigodnim tekstom nego i znanstvenim skupom, monografijom i slično. Mnogo je učinio na dignitetu filozofsko-politološke znanosti, na motiviranju studenata za stručno-istraživački rad te svojim brojnim knjigama, esejima, javnim djelovanjem na promicanju Sveučilišta u Mostaru.
Znanstvenik i akademik
Rođen 1954. u Uzarićima, Široki Brijeg, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Univerzitetu u Sarajevu diplomirao je i magistrirao na Fakultetu političkih znanosti. Piše i objavljuje još od studentskih dana pa ove godine obilježava i gotovo pedeset godina javnog djelovanja. Na Sveučilište u Mostaru došao je kao priznat i poznat publicist, ozbiljan i uvažen stručnjak za međunarodne odnose i europske integracije, vrstan poznavatelj triju stranih (diplomatskih) jezika. Dva desetljeća proveo je u Njemačkoj ostvarujući egzistenciju kao diplomat, prevoditelj, publicist, kolumnist, stručni komentator i predavač. Svojom marljivošću, ustrajnošću i nadasve talentom uvrstio se u red sociologa, politologa kojega bi poželjela i ugledna europska sveučilišta. Na sreću, vratio se u svoj zavičaj i odužio mu se na najbolji način odgojem i obrazovanjem više naraštaja; poticao ih je na inicijativnost, na stvaralačko-kreativni rad, na čitanje i pisanje. Ohrabrivao ih je na kritičko mišljenje ili na Kantovu misao: "Imaj snage poslužiti se vlastitim razumom". Tijekom profesure bio je posve posvećen radu, ozbiljnom pripremanju za nastavu. Bio je u stalnom doticaju s istraživanjima i dostignućima politološko-filozofske misli u Europi i svijetu. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima sa zapaženim referatima. Napisao je dvadesetak knjiga o kojima je stručna kritika izrekla visoke ocjene jer su značajan doprinos afirmaciji i razvoju znanosti. Pojedini recenzenti i kritičari napisali su o njegovim knjigama ne samo uobičajene osvrte nego šire i dublje stručne eseje, znanstvene traktate. Na Sveučilištu je djelovao relativno kraće vrijeme, ali je ostavio dubok trag, bogato djelo kao da je intenzivno proveo dva radna vijeka. Bio je poput čuvene mostarske bure, koja "bistri" glavu, renovira, čisti, daje vitalnost, oživljava, pokreće. Na Filozofski fakultet, na Sveučilište donio je i unio intelektualnu živost. Po tomu je sličan svome susjedu A. B. Šimiću koji je kratko živio, ali je u književnosti i u književnoj kritici obilježio vrijeme, nije išao malen ispod zvijezda. Ozbiljne enciklopedije, leksikoni, antologije ne mogu bez imena i prinosa i jednog i drugoga. Posljednje riječi genijalnog polihistora J. W. Goethea (1749. - 1832.), po predaji, bijahu: "Licht! Mehr Licht! Svjetla! Više svjetla!"
Prof. Lasić se svojim znanstvenim djelovanjem i akademskom kulturom zauzimao za više svjetla u osvjetljavanju naše bosanskohercegovačke stvarnosti na stručan i znanstven način. Protivi se uskosti uma, plitkoći i površnosti u prosuđivanju, protivio se improviziranju i nestručnosti u znanstvenom istraživanju. Teži unošenju više jasnoće, svjetla, u sve probleme bh. svakodnevice. Na dostojanstven način očituje svoju znanstvenu i građansku hrabrost, odvažnost. Govori otvoreno, bez dlake na jeziku, bez zle namjere kaže popu pop, bobu bob, tj. ne ugađa, ne dodvorava se. Ponaša se zapravo kao istinski intelektualac jer dužan je dati, predočiti javnosti svoje mišljenje, vlastitu prosudbu o aktualnim i gorućim problemima društva. Nije se sklanjao u zavjetrinu, u hladovinu fakultetskog kabineta, nego je svoja motrišta predočavao javnosti, bez uvijanja, dvosmislenih fraza, uobičajenih floskula. Poput bure razbuđuje pospane, uspavane, duhovno lijene, inertne. Svojim esejima, raspravama, knjigama potiče na dijalogiziranje. Dinamičan je, inicijativan, protiv monotonije i jednoličnosti. Ne umišlja da je u posjedu svih istina. Svoja stajališta ne natura, nego jednostavno želi potaknuti na razmišljanje držeći se one stare maxime: "Audiatur et altera pars - Neka se čuje i druga stranka", neka i drugi kažu svoje mišljenje.
Argumentirano je kritizirao i razobličavao tzv. čaršijske politike, malograđansku, podaničku, palanačku društvenu svijest i moć te ograničene i sebične interese; sve one koji svojom političkom i kulturnom nedoraslošću stvaraju razdor i nepovjerenje, siju mržnju među ljudima i narodima. Iako je dugo, silom prilika, izbivao iz BiH, bio pod utjecajem mnogih iskrivljenih informacija o pravom stanju stvari, vrlo brzo je svojom oštroumnošću "snimio" objektivno stanje bh. stvarnosti, a pojedinci ni nakon 35 godina nemaju jasnu, objektivnu predodžbu o prilikama u BiH. U svim svojim znanstvenim raspravama profesor Lasić dotiče se stvarnosti, a osobito ga pogađa način i praksa ostvarivanja konstitutivnosti i jednakopravnosti hrvatskoga naroda. U vezi s tim piše: "Hrvatsko pitanje u BiH nije 'takozvano', nego je čak sudbonosno i po opstojnost BiH. Jer ako 'hrvatsko pitanje' u BiH bude 'rješavano' kao i do sada, posebice osporavanjem i/ili politikom zagađivanja, neće uskoro od BiH preostati puno". U istoj knjizi nastavlja: "Ma u kojim kuhinjama bio skuhan plan o tobožnjem građanskom uređenju po načelu 'jedan čovjek - jedan glas', ne sugerira na jedinstvenu BiH, kako naivci misle, nego da bi od dva bh. unutarnja entiteta mogle nastati dvije međunarodno priznate države. Na apsurdan način bi se time i definitivno 'riješilo' hrvatsko pitanje u BiH". Prof. Lasić je brzo došao do spoznaje kako su međunarodni predstavnici samovoljno prekrajali Dayton; uvjerio se tko negira ravnopravnost, tko osporava konstitutivnost naroda, tko uporno odbija pravo Hrvata birati legitimne predstavnike, člana Predsjedništva i zastupnike za Dom naroda; osvjedočio se tko "minira" dogovore i sporazume, tko želi dominaciju, hegemoniju.
Doktorska disertacija o temi, primjerice, prijepornih problema nacionalnih politika u djelima profesora M. Lasića bila bi itekako zanimljiva, pa i prijeko potrebna jer su ideje, prosudbe, kritički osvrti danas aktualniji nego u vrijeme dok su pisani.
O prof. Lasiću i njegovu opusu treba govoriti i donositi prosudbe, ne rekla-kazala, nego tek nakon pročitane bar jedne od njegovih brojnih knjiga. U ovom nemirnom i promjenjivom vremenu Lasićevi tekstovi zaista otvaraju oči. Ne mora se slagati s njegovim motrištima, s njegovim prosudbama o pojedinim ljudima i događajima, ne mora mu se pljeskati; profesor Lasić to i ne traži, niti očekuje. Ali njegova širina i dubina briljantnih analiza nuka čitatelja na razmišljanje. Posvećen je istini, pravednosti, znanosti, odanosti i privrženosti svojoj domovini, svojim identitetskim obilježjima. Poznata mu je i ona Terencijeva misao da ugađanje stvara prijatelje, a istina mržnju. Profesor Lasić je ljubitelj i branitelj istine, a istina se dokazuje argumentima, ne nameće se drugima. Slijedio je sentencu koja se pripisuje Sokratu: "Amicus Plato, sed magis amica veritas - Drag mi je Platon, ali mi je draža istina", pa je zbog toga morao često voditi polemiku.
Nije teško utvrditi da prof. Lasić u svojim znanstveno-stručnim radovima izvrsno poznaje povijest i stvarnost te nepristrano zastupa opravdane interese hrvatskoga naroda ne uskraćujući ista prava i za druge konstitutivne narode. Njegove su kritičke objekcije uzorne i dolične. Bez predrasuda, negativnih stereotipa, bez zlobe, jalnosti piše o apsurdnosti ideologije "temeljnog naroda", o romantičarskim konfabulacijama ovog ili onog tisućljetnog kontinuiteta Bosne, o agresivnom promicanju starih i stvaranju novih mitova, o bosanstvu tj. jugoslavenstvu, kao i o mnogim drugim krivotvorinama kojima se truju odnosi među ljudima i narodima. Postavlja pitanje: "Zašto se uopće oponaša neuspješni srpski model 'jugoslavenstva' i u slučaju političke stvarnosti bosanstva?" Iako se ne želi baviti špekulacijama i motivima, odgovara: "Takvi ne podrazumijevaju ravnopravnost i toleranciju, uvažavanje drugosti, nego majorizaciju i preglasavanje, nametanje jednog ahistorijskog ideološko-politički prevladanog koncepta upravljanja etničkim konfliktima u složenoj zemlji putem posebnih prava većinske nacije, što se više gotovo nigdje ne prakticira". Citiranjem i parafraziranjem gledišta pokojnog akademika Envera Redžića smatra da je "koncepcija temeljnog naroda" tragična zabluda jer u BiH nitko nema niti smije imati posebna prava, pa ni Bošnjaci jer BiH je moguća jedino kao zemlja ravnopravnih naroda i njezinih građana u kojoj bi Bošnjaci kao najbrojniji narod mogli imati dodatnu obvezu biti senzibilniji od drugih glede ravnopravnosti. Prof. Lasić u svojim radovima temeljito analizira i nastoji što vjernije prikazati pravo stanje. Razotkriva nečasne politikantske igre, manipulacije, zablude što sve stvara razdor, nepovjerenje i permanentnu političku krizu. Lasićeva ozbiljnost, afinitet za znanstveno-istraživački rad, njegova marljivost, pronicljivost i duhovitost odlike su prepoznate još tijekom studija. Danas je pravo zadovoljstvo na televiziji slušati ili u tisku čitati razborite komentare mladih stručnjaka i prepoznavati u tomu i rukopis njihova profesora Lasića. Pravom profesoru najveća je satisfakcija ako doživi onu staru latinsku misao: "Gloria discipuli gloria magistri - Slava učenikova slava je učiteljeva". Profesor Lasić nije uzaludno sijao…
Sloboda se ne prodaje
Za profesora Lasića se s punim pravom može reći: slobodouman intelektualac, independentan - samostalan, neovisan, nepristran. S obzirom na stručno-znanstvene sposobnosti i na međunarodni ugled, mogao je izabrati i drukčiji put - biti vlasnik mnogih materijalnih dobara. Ali njegova načela su humanost, etičnost, istina, pravda. Izabrao je duhovno bogatstvo, humanitas, libertas, držeći se starog natpisa na dubrovačkoj tvrđavi Lovrijencu: "Non bene pro toto libertas venditur auro - Sloboda se ne prodaje za sve zlato (ovoga svijeta)". Naravno, i to ima cijenu pa je nerijetko doživljavao i neugodnosti, nailazio na nerazumijevanje, na zazor, nepovjerenje.
Posve mu pristaju Krležine riječi: "Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo".
Poštovanom prof. Mili Lasiću od srca čestitamo sedamdesetu godinu, želimo mu potpuno ozdravljenje i željno očekujemo nove radove iz njegova stvaralačko-kreativnog laboratorija. •