Srbi nisu nikada imali sreće s referendumima. Ni jedan nije priznala međunarodna zajednica

Beogradske Večernje novosti objavile su u dva nastavka, 24. i 25. rujna 1986., Memorandum koji je osmislila Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU). Tim dokumentom razotkriveni su velikosrpski planovi koje je nekoliko godina poslije Srbija htjela realizirati ratom. U tom krvavom projektu raspala se Jugoslavija, a tzv. velika Srbija postajala je sve manja. Gubila je jedan po jedan teritorij – Crnu Goru, Kosovo, izgubila je bitke u RH i BiH. I Vojvodina bi rado “otišla”.

Trideset godina poslije, baš na isti datum, 25. rujna 2016., u “maloj Jugoslaviji”, kako mnogi nazivaju BiH, održan je referendum o Danu Republike Srpske. Srbi njime žele zaustaviti daljnje slabljenje svog entiteta koji Bošnjaci sve više nastoje integrirati u državnu zajednicu.

Iako se Ćosićevu SANU-u i Dodikovu referendumu pripisuju nadnaravna značenja, ipak nije baš tako. SANU se tek nakon pada Berlinskoga zida uklopio u kontekst sveopćeg pokušaja prekrajanja granica. U takvom ambijentu pokušao se realizirati plan da svi Srbi žive u jednoj državi. Tih devedesetih bi se vjerojatno i bez Ćosićevih ideja krenulo u velikosrpski projekt. Referendum u RS-u neće u BiH imati pravno značenje. On se samo djelomično suprotstavio konceptu unitarne BiH. S druge strane, u RS-u su svjesni da je to maksimum u njihovu osamostaljenju. Država BiH će ih zbog toga preko Tužiteljstva progoniti.

Srbi nikada nisu imali sreće s referendumima. Iako je uvijek, baš kao i u nedjelju, rezultat 99 posto “za”, nijedan od njih nije priznala međunarodna zajednica. Primjerice, u kolovozu 1990. održali su monoetnički referendum kojim su s 99,7 posto izglasali srpsku autonomiju na teritoriju RH. Hrvatski sabor odbacio je tu odluku zbog neustavnosti. U srpnju 1990. usvojili su novi ustav Srbije, čime su razvlastili autonomije Vojvodine i Kosova, a znamo gdje je Kosovo danas. U svibnju 1991. glasovali su o ostanku u SFRJ u slučaju proglašenja neovisnosti Hrvatske. Srbi su u BiH u studenome 1991. izglasali ostanak u SFRJ. U ratnim referendumima 1993. i 1994. odbacili su mirovni Vance-Owenov plan. Dali su plebiscitarnu potporu ujedinjavanju Republike Srpske i “Republike Srpske Krajine” (“Prijedorska deklaracija”). Jednako tako odbacili su mirovni plan Kontaktne skupine iza koje su stajali SAD, Rusija, EU... Velika Srbija, Kosovo, samostalnost RS-a ostat će samo srpski san. Memorandum SANU postao je mit jer je pao Berlinski zid. Referendum o odcjepljenju RS-a mogao bi se provesti tek ako bi se opet počeli graditi zidovi u Europi. A neće valjda nikada više. Zato ne treba strahovati od novih ratova. Možda će Srbi ipak jednoga dana dosanjati svoje snove i svi živjeti u jednoj zajednici. Nasuprot težnjama realiziranja takvih ideja kroz balkansko-ruske asocijacije, brzo će shvatiti da je to moguće jedino u euroatlantskoj zajednici. U vremenima otrežnjenja pokazat će se da su svi dosadašnji ratovi, referendumi i memorandumi bili promašeni. •