U sjeni ratnog požara u Ukrajini Zapad pokušava spriječiti buktinju da se rasplamsa i na jugoistoku Europe. Na starom požarištu za novu katastrofu dovoljna je i mala iskra. Znaju to u Washingtonu, Bruxellesu, Londonu..., pa se aktivnije bave Balkanom nego prethodnih godina.
Pitanje je, međutim, gase li požar vodom ili benzinom. Poteze koje povlači Zapad različito se tumači. Pa tako i sankcije koje je Velika Britanija uvela srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i predsjednici RS-a Željki Cvijanović. Vlasti u Londonu odlučile su Dodiku i Cvijanović zabraniti putovanje u Ujedinjeno Kraljevstvo i raspolaganje imovinom u toj zemlji.
U praksi, te sankcije neće puno pogoditi ove srpske čelnike u BiH. Baš kao što Dodika nisu pogodile ni slične američke sankcije uvedene još ranije. Prema dostupnim podacima, ni Dodik ni Cvijanović nemaju imovine u Velikoj Britaniji, a kako sami tvrde, ta im zemlja nije ni u vrhu popisa za putovanja. Ipak, jasno je kako sankcije treba iščitavati u širem kontekstu poruka koje se šalju čelništvu RS-a zbog njihovih aktivnosti kojima se, po mišljenju većine na Zapadu, nastoji urušiti državu BiH i stvoriti preduvjete za secesiju RS-a. Zato će se Dodik vrlo brzo suočiti i s novim sankcijama koje neće pogoditi samo njega. Njemačka je, primjerice, suspendirala milijunske projekte na prostoru RS-a, a već ima najava kako bi isto mogle uraditi i neke druge države.
Svemu tome snažno se plješće iz Sarajeva. Slavi se svaku sankciju protiv Dodika i obvezno poziva visokog predstavnika (kojeg Srbi ne priznaju) da ode i korak dalje te prije izbora ukloni Dodika s pozicije u državnom Predsjedništvu. Pojavila se i priča kako Britanci spremaju Dodikovu otmicu. Kao na filmu. Ove su “prijetnje” u policiji RS-a shvatili ozbiljno pa je njegovo osiguranje podignuto na višu razinu, a oklopna vozila i specijalci raspoređeni na svim lokacijama gdje on boravi.
Bošnjačka politika vješto je iskoristila promjenu geostrateških prilika i zahlađenje odnosa Zapada i Rusije kako bi Dodika kod Amerikanaca i Europljana dodatno sotonizirala. On je sam gradio imidž rusofilnog političara na Balkanu i hvalio se odnosima s Moskvom pa sarajevskoj politici i medijima nije bilo ni teško to okrenuti protiv njega tamo gdje to “pije vode”. A to su upravo zapadni centri političke moći, kao i javnost u tim zemljama. Potrudili su se da svi upoznaju “malog Putina” s Balkana.
Za razliku od Aleksandra Vučića koji i u novim okolnostima balansira između Zapada i Rusije, Dodik ne skriva svoju potporu Moskvi. Što mu zapadnjaci uvode više sankcija, to im on žešće odgovara. Njemačke političare uspoređuje s nacistima, britansku politiku objašnjava kolonijalnom sviješću, Amerikancima poručuje da se ponašaju kao kauboji. Sve to upućuje na Dodikovu nervozu zbog čega bošnjačka politika već slavi. Uz to, izbjegli su reformu Izbornog zakona i tako zadržali mogućnost preglasavanja Hrvata na izborima, a sad su i Dodika “gurnuli” u otvoreni sukob s moćnim Zapadom. Polako im se otvara prostor za ostvarenje glavnog nacionalnog cilja - pretvaranje BiH u građansku unitarnu državu, kojom će većina, a to su Bošnjaci, suvereno vladati.
Ipak, treba znati da Dodiku sa svakim sankcijama popularnost u vlastitom biračkom tijelu samo raste i da srpskim ušima više prija Dodikova otvorena potpora Rusiji nego Vučićevo balansiranje. To su, uostalom, pokazali i izbori u Srbiji, gdje Vučić, iako je uvjerljivo pobijedio, priznaje kako je zbog politike prema ukrajinskom ratu dobio manje glasova nego što je planirao. Dodik će sigurno dobiti sljedeće izbore i stranci će s njim opet morati za pregovarački stol. I to ne samo zbog toga već i zbog regionalne politike u kojoj oduvijek funkcionira sustav spojenih posuda. A osim BiH, jedna od tih “posuda” je i Kosovo, gdje je također turbulentno. Osobito od proteklog vikenda kada su im Britanci isporučili veću količinu lakih protutenkovskih raketnih sustava. Izazvalo je to pravu dramu u Srbiji, a Vučić je i zbog toga pod sve većim pritiskom Zapada da definitivno riješi status te države. U scenarij po kojem Srbi mogu “izgubiti” i Kosovo i RS nitko realno ne vjeruje. S druge strane, nije teško zaključiti da će Vučiću u toj trgovini lakše prodati ono što odavno i nema (Kosovo).
Tako će dodikovska, rusofilna ili kakva već Republika Srpska još dugo biti balkanska realnost. Pitanje je samo hoće li Zapad dopustiti daytonsku transformaciju drugog bh. entiteta - FBiH u bošnjački. Bez Hrvata kao političkog naroda BiH će evoluirati u državu s bošnjačkim i srpskim entitetom u kojoj će Zapad pragmatično održavati mir. Srbi će biti zadovoljni što su očuvali RS, a Bošnjaci što su u barem polovini države dobili svoj entitet. Dovoljno da jedni na druge ne pucaju, a Zapadu više od toga i ne treba. A Hrvati? Njih stranci već odavno doživljavaju viškom. •