Jedna od poznatijih perikopa u Lukinu evanđelju je ona o Isusovu ukazanju dvojici učenika koji su se vraćali iz Jeruzalema u Emaus. Evanđelist Luka objašnjava nam kako je selo Emaus udaljeno od Jeruzalema desetak kilometara (60 stadija). Dvojica učenika bila su ožalošćena. Jedan se zvao Kleofa. Vraćali su se i govorili da će Isus biti onaj koji će osloboditi Izraela. Razgovarali su putom o onom što se događalo s Isusom. Dok su pješačili, približio im se Isus. Ali ga oni nisu odmah prepoznali. Isus se uključuje u razgovor s njima. Pita ih:
"Kakve su to riječi što ih putujući jedan s drugim izmjenjujete?" (Lk 24,17) Oni ne mogu vjerovati kako njihov novi sugovornik ne zna što se događalo u Jeruzalemu tih dana. Pomislili su kako je neki stranac koji je tek došao u Jeruzalem. Isus ih upita: "Što?" (Lk 24,18.)
Njih dvojica pripovijedaše Isusu što se sve događali tih dana. Oni su ostali zbunjeni jer su neke žene išle na Isusov grob i nisu našli njegova tijela. Dodatno su ih zbunili i neki od učenika koji su otišli na grob i izvijestili kao i žene koje su prije njih bile na grobu. Isus im se obrati:
"O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili! Zar nije trebalo da to Krist pretrpi da uđe u svoju slavu?" (Lk 24,26) Zatim im Isus pripovjedi cijelu povijest spasenja od Mojsija do proroka. Došli su u Emaus. Isus je htio nastaviti dalje. Budući da je bila večer, oni su ga molili da ostane kod njih tu noć. Pristao je ostati. Sjeli su za stol. Isus je uzeo kruh, zahvalio, razlomio i njima dao. U tom trenutku su ga prepoznali. Isusa nisu više vidjeli. Počeli su se povjeravati jedan drugom kako im je bilo dok su slušali njegovo tumačenje Pisma. Odmah napustiše Emaus i vratiše se u Jeruzalem. Pronašli su apostole i neke učenike s njima. Prije nego su oni izrekli što se njima dogodila na putu i u Emausu, apostoli im rekoše: "Gospodin uskrsnu: ukaza se Šimunu!" (Lk 24,34)