Evanđelist Luka donosi u dvadesetom poglavlju, nakon rasprave Isusa s glavarima svećeničkim, književnicima i starješinama narodnim o Kristovoj vlasti, prispodobu “Vinogradari ubojice” ili “Prispodoba o zlim vinogradarima” (Lk 20, 9-19).
Od davnina u Palestini su se ljudi bavili vinogradarstvom. Najstarije svjedočanstvo o vinogradarstvu imamo iz 2550. godine prije Krista. U Bibliji se često spominju vinogradarstvo i vino. Vinograd, vinova loza i vino koristili su se i kao metafore. Za Izrael se kaže da je vinograd. U Ivanovu Evanđelju Isus kaže za sebe da je trs, a Otac vinogradar (Usp. Iv 15,1).
U prispodobi “Vinogradari ubojice” Isus govori o čovjeku koji je posadio vinograd i iznajmio ga vinogradarima te otputova. Kad je bilo vrijeme trganja grožđa, poslao je svoje sluge da uzmu zakup u plodovima. Međutim, vinogradari su promijenili način svoga razmišljanja. Odlučili su pretući sve vlasnikove izaslanike, vratiti ih njemu praznih ruku i tako prisvojiti vinograd. Kad su pretukli i vratili tri puta izaslanike, vlasnik je odlučio poslali svoga sina po zakup. Mislio je kako će unajmljivači vinograda imati obzira prema njegovu sinu. Ali oni su mislili drugačije. Odlučili su ubiti njegova sina kako bi bili sigurni da će njima pripasti unajmljeni vinograd. Tako su i učinili.
Nakon što je ispričao prispodobu, Isus upita slušatelje: “Što će im, prema tome, učiniti gospodar vinograda?” (Lk 20,15). Nastavio je govoriti kako će vlasnik doći i pogubiti unajmljivače.
Sugovornici se nisu složili s tim. Pita ih Isus što znači: “Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?” (Lk 20,17). Kad su glavari svećenički, književnici i starješine razumjeli kako Isus tom prispodobom cilja na njih, odlučili su ga pogubiti. Tražili su prigodu.