Umberto Eco govori o arhitekturi kao komunikaciji. Franjevački samostan ima svoju specifičnu arhitekturu. Ako neku kuću (zgradu) želimo proglasiti franjevačkim samostanom, onda moramo imati tri prostorije. Prva prostorija je za blagovalište, druga je za kapelicu, a treća za knjižnicu. Ako nastavimo Ecovim putem razmišljanja, onda i sama slika franjevačkog samostana postaje komunikacija neke funkcije. Blagovalište nam služi za objedovanje. U tom prostoru hranimo tijelo. Kapelica nam služi za molitvu. U njoj hranimo dušu. Knjižnica nam služi za čitanje. U njoj hranimo um. Franjevačka arhitektura govori o cjelovitosti čovjeka. Cjelovit čovjek je biće od tijela, duše i uma! Koliko bi dnevno trebalo boraviti u blagovalištu, kapelici i knjižnici? Ako nam trebaju tri obroka za hranjenje tijela, onda nam treba najmanje tri puta po trideset minuta (sat i pol) biti u blagovalištu. Ako tijelu pridajemo pozornosti 90 minuta, toliko bi vremena trebalo za dnevno hranjenje duše (tri puta po 30 minuta). Ako smo tijelu i duši posvetili po devedeset minuta, zašto ne bismo i umu dnevno posvetili devedeset minuta? Dan ima 24 sata, još imamo u svakomu danu 19 i pol sati!
Eco bi rekao - funkcija koju franjevački samostan komunicira ostaje živa bez obzira na to jesu li je primatelji prihvati ili ne. Ona čak ostaje ako ne postoje ni želja kod primatelja (nas) da je prihvate.
Pišem ovaj tekst jer mislim da može biti model kojim možemo raditi na osobnoj obnovi, na obnovi naših obitelji i cijelog društva. Pokušajte 30 dana primijeniti ovaj model u osobnom životu ili u svojoj obitelji. Bilo bi mi drago da poslije 30 dana izmijenimo iskustvo kako vam je bilo kroz tih 30 dana. Zacijelo, svatko od nas ima mnogo razloga pravdati se kako nismo u mogućnosti to ostvariti (nemamo tri prostorije, nemamo toliko vremena, nemamo…).
Model (funkcija) koji franjevačka arhitektura komunicira ostaje i kad ne postoji želja da se primjeni.•