Uskoro će se navršiti 10 godina od važne obljetnice u političkom životu Hrvatske. Od tog dana mnogo toga više nije bilo kao prije. Taj je događaj u kolovozu 2012. godine dobro uzdrmao posebice političku ljevicu jer je malo tko očekivao da je to moguće, da se ona može posvaditi, i to javno, i to najtežim rječnikom. Istina, ne rječnikom kakvim se danas koristi trenutačni šef države Milanović. Radi se, naime, o javnom istupu tadašnjeg šefa države Josipovića protiv Pupovca. Zajedničko je, međutim, i Josipoviću i Milanoviću da Pupovca ne mogu smisliti. A kad je riječ o spomenutoj obljetnici, to je ono čuveno Josipovićevo javno pismo u kojemu je najčuvenija etiketa koju je pripisao Pupovcu, da je etnobiznismen, i koja se do danas provlači uz Pupovca. Naravno, drukčije bi bilo sve da je tako nešto došlo s desnice.
No kad je to izustio ljevičar Josipović, onda je to živa istina! Ako se sjećamo, sve je krenulo onog dana kad je tjednik Novosti pod Pupovčevim nadzorom objavio tekst o čuvenom ZAMP-u, u kojemu su se očešali i o Josipovića. Naime, u tekstu su detaljno opisali Josipovićevu ulogu u bogaćenju njegova prijatelja Marka Vojkovića, čija je tvrtka Emporion mimo natječaja dobila posao ubiranja naknade za muzička autorska prava te iznijeli tvrdnje urednika tjednika da Josipović zloupotrebljava funkciju predsjednika kako bi se Srpskom narodnom vijeću koje financira Novosti dokinule novčane dotacije iz državnog proračuna. To je bio izravni povod Josipoviću da se očeše o Pupovca. Josipović je reagirao i njegova je reakcija bila neočekivano brutalna, taština čini svoje, i zacijelo posve iskrena. Josipović je tako naveo da Pupovac “ni izbliza nije veliki zagovaratelj pomirbe Hrvata i Srba kako to nekada želi pokazati”, da “u mnogim područjima Hrvatske vodi politiku nacionalnih sukoba niskog intenziteta”, “tek toliko da Srbima pokaže da trebaju zaštitnika poput njega”.
Josipović je ustvrdio da je Pupovac reketario sve dosadašnje vlade i ostvarivao velike financijske prihode iz proračuna te da se njegova politika odavno pretvorila u etnobiznis, a ne u kvalitetnu manjinsku politiku.
Zašto na sve ovo sada podsjećam? Istina, treba obilježiti i ovu važnu obljetnicu. No Pupovac je u prvome planu i danas jer je ovih dana počeo dijeliti lekcije kako bi se hrvatska vlast trebala ponijeti prema srbijanskoj optužnici protiv četvorice hrvatskih pilota koji su navodno počinili ratni zločin kad su zrakoplovima gađali izbjegličku kolonu kod Bosanskog Petrovca, kolonu koja je izbjegla iz Hrvatske nakon početka operacije Oluja. Pupovac tako bez zadrške tvrdi da je ratni zločin počinjen. Bez ikakve zadrške tvrdi da postoje “evidentni dokazi” da je ratni zločin počinjen.
On bez zadrške tvrdi da nitko još taj zločin do danas nije istražio. I tako tvrdnjama na tvrdnju, a da te svoje “nepobitne dokaze” nikome nije pokazao, bar da ih je predao DORH-u. I onda je još nervozan na novinarska pitanja, pa odgovara zločestim protupitanjima, umjesto da odgovori na ono što ga se pita. Naravno, Pupovac i dalje vodi “politiku nacionalnih sukoba niskog intenziteta”, kako je to opisao Josipović, “tek toliko da Srbima pokaže da trebaju zaštitnika poput njega”. Jer je njegova izborna baza ne samo u Hrvatskoj nego i kod onih koji iz Srbije autobusima dolaze na izbore u Hrvatsku i biraju Pupovca i njegove. Pupovac na sve to misli kad javno istupa. I briga njega za činjenice, bitno da on kaže svoje, što odgovara ušima njegovih birača.
Uzalud činjenica da bivši Haški sud nije našao dokaze o počinjenom ratnom zločinu. Uzalud činjenica da to isto nisu utvrdili tužitelji iz Hrvatske i BiH, jer se na tome radilo. Uzalud činjenica da to nije bila samo izbjeglička kolona srpskih civila s okupiranih hrvatskih područja nego da su tu kolonu iskoristili pripadnici propale Srpske vojske Krajine kako bi se povukli iz Hrvatske i spojili se s Vojskom Republike Srpske pod vodstvom ratnog zločinca Ratka Mladića. Uzalud svjedoci koji su o tome svjedočili. Uzalud svjedoci koji su odavno ustvrdili da su avioni imali obilježja JNA, a to hrvatski avioni tada sigurno nisu imali. Uzalud Pupovcu i ekipi sve činjenice.
Bitno je samo izazivati sukobe, izmišljati i manipulirati. Svaka je žrtva za žaljenje, svaka žrtva zaslužuje pijetet, dostojanstvo, svaki zločin presudu. Ali preduvjet svega su činjenice, a ne laži. Ili se i dalje vode tvrdnjama Dobrice Ćosića, “oca srpske nacije” i ideologa srpske laži, kad je ustvrdio: “Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Doista, ako Pupovac tvrdi da su dokazi “nepobitni”, a hrvatska vlast tvrdi da dokaza nema, kako će koalicija na vlasti opstati? Hoće, jer je novac iz proračuna ipak ključan čimbenik!