Ne znam ove dečke u Svetoj Nedelji osobno, ali kad sam imala problem s dugim kašnjenjem građevinske poslala sam im e-mail u subotu ujutro kao nadređenima gospođe koja je prezauzeta bila privatnim biznisom da bi radila svoj posao. I on, državni službenik, konkretno mi je i brzo odgovorio 15 minuta kasnije, u subotu. Mislila sam da je zezancija od šoka. Do tada, kad bih bilo koju državnu službu posjetila usred radnog dana, zaposlenici ne bi bili na svom radnom mjestu ili ne bi odgovorili ili bi odgovorili da ništa ne mogu i ništa ne znaju. Ovi dečki iz Svete Nedelje nisu savršeni, trebat će im dugo da odrežu sve krakove prijašnjih hobotnica, kako u Svetoj Nedelji tako i u Zagrebu, ali barem nisu nemoralni i lijeni i napokon je netko rekao da želi skresati taj državni aparat. Ruku na srce, na puno tih fiktivnih pozicija ili ne treba raditi nitko ili ih može zamijeniti osrednji softver”.
Ovo je bio jedan u nizu komentara na društvenim mrežama oko kandidature Davora Nađija za zagrebačkoga gradonačelnika, inače bivšeg zamjenika gradonačelnika Svete Nedelje. Ističem ga jer političare treba kuditi kad zasluže, ali i pohvaliti kad to također zasluže. Nakon kampanje sa sigurnošću mogu reći da je Nađi imao najkonkretniji program za Zagreb. Bilo je i drugdje onih koje treba pohvaliti, ali Zagreb je ipak četvrtina Hrvatske i jako je važno kako diše, tko ga vodi, u kojem smjeru ide, posebice nakon 20 godina Bandićeve vladavine.
Nađi je, primjerice, jasno rekao da bi ukinuo prirez, smanjio komunalni doprinos za 30 do 70 posto, smanjio komunalnu naknadu za male poduzetnike za 25 posto te potpuno ukinuo komunalnu naknadu za poduzetnike početnike za prve dvije godine poslovanja. Kako je pojasnio, to bi bio paket poreznih olakšica vrijedan milijardu kuna, a nadoknadio bi ga uštedama na rashodnoj strani proračuna. Da bi to funkcioniralo, vidi se po sličnom paketu poreznog rasterećenja koji je već implementiran u Svetoj Nedelji. Znate, to je mjesto gdje je nedavno potpisan ugovor za gradnju novog Rimčeva kampusa. Nađi bi u Zagrebu, kao i u Svetoj Nedelji, implementirao transparentnost u smislu objave faktura, ugovora i narudžbenica u gradsku upravu, ali i u sva poduzeća i ustanove u vlasništvu grada. Do danas je Svete Nedjelja jedini grad u Hrvatskoj koji je to učinio. Štoviše, on bi u Zagrebu transparentno objavljivao na jednome mjestu kretanje broja zaposlenih u gradskoj upravi, poduzećima i proračunskim korisnicima, kao i kretanje razine i ročnosti duga te financijskog stanja na računu. Nadalje, zacijelo je jedini kandidat koji je predstavio investicijski plan za Zagreb. Prilagodbe GUP-a, stavljanje u funkciju kroz privatne investicije prostore Gredelja, Velesajma i Save... U Svetoj Nedelji je, recimo, državno zemljište godinama bilo zapušteno. Onda ga je preuzeo Grad Sveta Nedelja, raspisan je natječaj za pravo građenja i sada će se tamo graditi velebni kompleks Rimac Automobila dostojan za Hrvatsku 21. stoljeća! Ali Nađi i slični jednim putem, a biračko tijelo mahom drugim. Ovdje sam Nađija istaknuo kao prototip novog hrvatskog političara, kakav treba ne samo Zagrebu nego i Hrvatskoj općenito. Netko nove generacije, čistih ruku, već dokazan na realnim projektima, ostvaren u životu, pogleda usmjerenog na budućnost, neopterećen ustašama i partizanima i ratovima… Primjerice, Tomašević je ideološki ostrašćen, aktivist bez pravoga iskustva, koji bi rado vratio Trg maršala Tita, a bivši predsjednik Josipović to i očekuje. Kao i Klisović… Ili Filipović koji je na kraju kampanje nametao temu o braniteljima i Domovinskome ratu za lokalne izbore!? Birače se opet zatrpavalo floskulama i ideologijom, ali očito da birači to vole. Ili kako objasniti da nakon godina Bandićeva vladanja, vladanja s HDZ-om, i dalje postoji velika potpora istim politikama? Osim ako nije riječ samo o osobnim interesima ili ideologiji. Ili o neznanju, nepismenosti. Jedno je sigurno, ako nećemo imati što više Nađija na lokalnoj i nacionalnoj razini, ako nam se biračko tijelo ne osvijesti, i dalje ćemo stagnirati. Primjer Svete Nedelje primjer je i za Zagreb i za Hrvatsku. Znači da se može ako se hoće! Samo, imamo li dovoljno vremena za čekanje? Jer svijet se brzo mijenja, a što mi zapravo želimo? Očito baš i ne znamo!