Sutra je trideset i treća nedjelja kroz godinu. Prisjetimo se da liturgijska godina završava trideset i četvrtom nedjeljom koja je ujedno i svetkovina Krista Kralja svega stvorenog.
Dakle, sutra je predzadnja nedjelja u ovoj liturgijskoj godini C. Misno evanđelje je iz Lukina evanđelja. To je odlomak iz Isusova govora o konačnim događajima ili drugim riječima nazvan Isusovim “eshatološkim govorom”. To je govor prije njegove muke i smrti. Isus je predvidio rušenje hrama.
Židovi su voljeli svoj hram. Divili su se njegovoj veličini i ljepoti. Hram iz Isusova vremena je treći hram, a sagradio ga je kralj Herod. Gradnja je započela 20. god. pr. Krista, a posvećen 64. god. poslije Krista.
Tako je bio ukrašen kamenom i zlatom da se govorilo: “Onaj tko ne vidje hram Heroda, ne vidje ni ništa lijepa.“ Isus je predvidio propast hrama. Razorio ga je Tit Flavije 70. poslije Krista.
Isus je ohrabrio i upozorio svoje učenike i slušatelje da se ne daju zavesti lažnim učiteljima i prorocima. Neki od lažnih učitelja i proroka pozivat će se na Isusa i predstavljati se kao “Mesija”. Obmane nude prividno rješenje i ponekad lako zavaraju i vjernike. Kaže se u Katekizmu Katoličke crkve:
“Vrhovna religijska obmana jest obmana antikristova, to jest obmana jednoga pseudomesijanizma u kojemu čovjek slavi sama sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu“.
(KKC 675) Antikristova obmana se pojavljuje u povijesti. Riječ „milenarizam“ predstavlja sve ono što krivotvori buduće Kraljevstvo Božje. Crkva je odbacila „milenarizam“. (KKC 676) Predvidio je svojim učenicima križ: „No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.
“Obećao im je kako će ih ohrabriti na sudovima i kako ne trebaju smišljati unaprijed obrane iz straha za sebe. Čak i među članovima obitelji će odbacivati njegove učenike.
Hrabrio ih za takve teške kušnje. Želi da te kušnje koju mogu “uzdrmati“ vjeru i najvećih vjernika ne porazi njih. Ohrabrio ih je riječima kako će se svojim postojanošću spasiti. Prof. dr. mons. Mato Zovkić tumači to ovako:
“Postojanost u Bibliji je vrlina progonjenih i obespravljenih, onih koji situaciju ne mogu izmijeniti, a moraju je podnositi. To je vjernička postojanost u promjenjivom svijetu. Postojanost koja raste iz vjere da Bog svijetom upravlja i da će svima suditi pravedno i milosrdno.“