Nekim biblijskim knjigama nije glavni cilj prikazati povijest i zemljopis, zato i ne donose pouzdane podatke iz tih oblasti. Njima je cilj otkriti pouku iz povijesti. Među takve biblijske knjiga spada i Knjiga Tobija, koja potječe iz 4. st. pr. Krista. Poruka je ohrabriti narod govoreći mu kako Bog vodi i pojedince i obitelji, a ne samo velike povijesne događaje (Usp. Biblija, KS, Zagreb, 2012., str. 1410.)
Tobit bijaše iz Naftalijeva plemena. Nakon podjele kraljevstva 931. pr. Kr., njegovo pleme pripalo je Izraelu (Sjevernom kraljevstvu). Plemena Izraela odrekla su se Jeruzalema i Hrama. Podigla su sebi svetište u Danu u Galileji. Tobita je odgojila baka Debora. Ipak, on je išao na hodočašća u Jeruzalem. Odveden je sa sužnjima u Ninivu. Kaže za sebe: "Hodio sam putevima istine i pravde svoga života" (Tob 1, 3). Rado je pomagao potrebitima. Oženio se Anom i imali su sina Tobiju.
U Ninivi je postao upravitelj na dvoru kralja Šalmanasara. U to vrijeme mnogo je putovao i trgovao te činio dobra potrebitima. Šalmanasara je zamijenio kralj Sanherib (705. - 681.). Novi je kralj ubijao mnoge osobe i zabranjivao ih pokapati. Tobit bi takve pokapao noću. Netko ga je odao kralju kako pokapa ubijene i zato mu je vlast zaplijenila sva dobra.
Ubili su jednog njegova poznanika na Blagdan sjednica. Kad se sjetio Amosova proročanstva, Tobit reče: "I zaplakah" (Tob 2,7). Te noći je oslijepio. Osiromašili su. Zato je njegova žena Ana prela i tkala kako bi preživjeli. Jedanput je dobila na dar jare, ali joj Tobit nije vjerovao. U ljutnji je tražio da vrati jare jer je pomislio da ga je ona ukrala. Ana ga je uvrijedila riječima: "Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto vidi se na tebi!" (Tob 2,14). Nakon Aninih riječi reče: "Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge" (Tob 3,1).
Treći put je zaplakao kad mu se s puta vratio sina Tobija: "Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi: 'Blagoslovljen da si,
Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na meni: evo gledam svoga sina Tobiju!'" (Tob 11, 13-14).•