Tuga za mostarskim studentima iz RH ujedinila narode

Mostar se jučer oprostio od svojih četvero studenata koji su se tragično utopili u hladnoj Neretvi. Na posljednji počinak u rodnu Slavoniju ispratila ih je cijela Hercegovina. Četiri bijela lijesa predstavljaju jednu od najtužnijih slika mostarskog Sveučilišta u njegovih 38 godina postojanja. Od proteklog vikenda filozofiji, agronomiji, tjelesnoj kulturi i medicini nedostajat će po jedan student. Beskrajna je tuga na svih jedanaest fakulteta, koliko ima mostarsko Sveučilište. Na svima je zanijemila studentska himna "Gaudeamus igitur, Juvenes dum sumus" ("U veselju živimo dok smo tako mladi"). Petnaestak tisuća mostarskih studenata u tuzi iz kampusa odlazi kućama za blagdane.

Nastradala dvojica mladića i dvije djevojke iz Slavonije skrenuli su pozornost na činjenicu da je u Mostaru velik broj studenata iz Hrvatske. Ima ih više od dvije tisuće. Puno je razloga zašto se Hrvati odlučuju za ovo sveučilište. Jedni (Dalmatinci) zbog blizine, drugi jer ne moraju polagati maturu, treći zbog jeftinijeg školovanja. Kada završe fakultet, lako nostrificiraju diplomu u RH. Sve je manje onih koji se upisuju vjerujući kako su kriteriji niži nego u Hrvatskoj. Najzornije taj stereotip demantira prolaznost na ispitima. Unatoč tomu što je 80 posto brucoša u srednjoj školi bilo odlično ili vrlo dobro, na nekim fakultetima prolaznost je manja od 20 posto.

Sami studenti najbolji su promotori mostarskog Sveučilišta. Zbog sve bolje kvalitete nastave povećava se zanimanje za studiranje u Mostaru. Možda se zbog toga u posljednjih pet godina broj studenata iz RH u Mostaru povećao za jednu trećinu. Veliki je broj i hrvatskih profesora koji rade kao honorarni suradnici. Sveučilište bi se teško održalo i bez financijske pomoći RH. U sveučilišni kampus uložili su 25 milijuna eura.

Bez ovako organiziranog sveučilišta, Hrvati u BiH bili bi u mnogo težoj poziciji. Mnogi bi se iselili da im se djeca tu ne školuju. Osim toga, najsnažnija kralježnica svakog naroda njegovi su intelektualci. Sol društva. Snaga Mostara može se mjeriti i u činjenici što mu je svaki sedmi stanovnik student. U budućnosti oni bi trebali biti najjači zamašnjak pozitivnih procesa za cijelu državu.

Možda ova generacija i pokrene BiH. Kao što će iz nekih prijašnjih mostarski student Božo Petrov pokušati reformirati Hrvatsku.

U tim procesima ne smije zaboraviti gradnju mosta s bh. Hrvatima. Koji je danas poprilično "miniran" opasnim stereotipima. Petrov i svi bivši i sadašnji mostarski studenti mogu ga "razminirati" jačajući povjerenje među narodom i narodima s obje strane granice. Ispraćaj poginulih studenata iz grada mostova, čija je tuga ujedinila sve građane, može biti zalog budućeg iskrenog zajedništva. Složnog naroda koji će i zbog toga pjevati studentsku himnu "Gaudeamus igitur"!