Sve ono za što je bošnjačko političko rukovodstvo do jučer optuživalo srpske predstavnike u vlasti sada se spočitava njima. Izvaninstitucionalno djelovanje, stvaranje paralelnih struktura, donošenje odluka po volji i u interesu samo jednog naroda, ignoriranje stavova i interesa drugih naroda. Sve to smo koliko jučer slušali u reakcijama iz Sarajeva na zakazivanje i održavanje referenduma o Danu RS-a ili na uporabu Oružanih snaga BiH na obilježavanju tog (neustavnog) entitetskog praznika.
Sada smo svjedoci kako se umjesto u državnim institucijama odluka o jednom tako ozbiljnom pitanju kao što je revizija tužbe protiv druge države donosi na neformalnom druženju pedesetak ljudi (skoro sve Bošnjaka) skupljenih po nepoznatom kriteriju. Ispada da je važnije što o reviziji tužbe misli umirovljeni političar Beriz Belkić i ratni general Sefer Halilović nego dva člana Predsjedništva BiH, a time i dva od tri konstitutivna naroda u ovoj državi.
Svatko od nas ima svoj stav prema ratnoj prošlosti i odgovornima za to. Zato posebno treba razumjeti žrtve i njihovu želju da se pravno, pa i politički, sankcioniraju odgovorni za ono što im se dogodilo. Njima je revizija tužbe pitanje emocija i baš zato je nekorektno koristiti njih kao glasnogovornike u ovoj političkoj igri.
A da je u pitanju igra, i to opasna, pokazuje otkriće da se na pravnoj pripremi revizije tajno radilo mjesecima, pa i godinama, prije formalne odluke iz sarajevske Vijećnice. Neiskrenost i tajnovitost u ovom konkretnom dokazu vrlo su indikativne i daju alibi svima drugima u BiH da se ponašaju isto u različitim situacijama.
Bez međusobnog povjerenja i poštivanja načela konsenzusa, čemu svjedočimo na ovom primjeru, i ciljevi oko kojih postoji jedinstven stav u BiH, a članstvo u Europskoj uniji je jedno od rijetkih, dolaze u pitanje. Revizija tužbe oko koje nema suglasnosti u BiH živo je blato na europskom putu. U pokušaju da spase prošlost, neki bi mogli izgubiti (našu) budućnost.•